9.8.2005.
Tanja ima tek sedamnaest i još ne zna, da je već neko vrijeme plijen. I dalje izlazi s društvom skoro svaki dan i petkom ostaje do jutra. Ponekad se vraća treštena pijana i s osjećajem da se odlično zabavila. Ali, negdje iz podsvijesti, sve češće izbija nemir, nezadovoljstvo samom sobom, osjećaj da nešto nedostaje. Naizgled, sve je tu: dobro društvo, dečki koji se uvijek motaju oko nje, roditeljska briga, čak i solidni džeparac za poneku krpicu po želji. Pa ipak, svi joj već pomalo idu na živce: cure su glupe, a dečki površni i nezreli. Teško je povjerovati, ali je odjednom od krpica više privlače knjige. Zato često luta po knjižarama i antikvarijatima. Tanja još ne zna da je ulovljena.
Nedavno su je na ICQ trojica zabavljala istovremeno. Dok su joj prsti letjeli po tastaturi, Tanja se osjećala sjajno, mnogo bolje nego u bilo kojem diskoklubu. - Chat s trojicom istovremeno bolji je od speeda u red bullu - rekla je neki dan najboljoj prijateljici na kavi. - S jednim se dogovaram za izlazak, s drugim razmjenjujem cybersex rečenice, prepune ‘oooooooohh’ i ‘aaaaaaaahhhhhhhh’, a s trećim….. je nekako najnapetije! S njim se prepucavam oko knjiga i poezije ! Samo, tip je super načitan i brz na jeziku, pa moram paziti na svaku riječ i znak. Ubacuje štosove i dvosmislene citate, a neki - iako izvučeni iz poznate literature – kod njega zvuče uzbudljivo i napaljujuće! Prijateljica je, naravno, ne razumije. - To je glupo, sigurno je neki mlohavi starkelja od četrdesetak godina, koji drka na intelektualno preseravanje s curama. Ili neka lezba, koja se pretvara da je muško pa tako lovi komade. Ili, štajaznam, neki manijak koji te želi izjebati i raskomadati u svom podrumu. Bolje pripazi! Tanja se samo ironično osmjehuje.
– Ti to ne kužiš! Taj tip mi se uopće ne nabacuje. Naprotiv, čim ja ubacim neku seksualnu aluziju, on se povlači. Frajer je faca, ne hvali se svojom pameću, a vidi se odmah da je genijalac. Odmah mi je rekao da ima curu. Na forumu je s nama, ponekad se sve troje zezamo na istoj temi. Njih dvoje su tako cool.
Tanja, naravno, nije djevica još od svoje četrnaeste. Njoj seks baš i nije nešto posebno napeto, ali čar osvajanja, ushit zbog kontrole koju u seksu ima nad svakim muškarcem - jest. Daje joj osjećaj nadmoći koji opija. Ona ih obožava gledati u oči dok se gube u orgazmu, dok moljakaju za još. Svaki, ali baš svaki, u njezinoj je vlasti - od konobara iz njenog omiljenog kafića, do onog zadnjeg, oženjenog tridesetogodišnjaka.
U zadnje se vrijeme Tanja pred svojim društvom srami priznati, da radije čita Nerudu nego Cozmo. Njezine prijateljice ga nisu čitale niti za lektiru. One nemaju pojma kakve je božanstvene stihove o ljubavi taj Čileanac napisao. Posebno je se dojmilo, što frajer s neta (predstavio se kao Lestat, sigurno lažno!) zna malo poznate detalje iz pjesnikovog života. Šlag na tortu bila je činjenica, da mu je čak znao i pravo ime. Rekao joj je: - Tko bi još vjerovao stihovima osobe, koja se zove Neftalí Ricardo Reyes Basoalto! Za krepati! Ali, Pablo Neruda - to odmah zvuči tako sanjalački, romantično, ime kao sama pjesma.
Uglavnom, u zadnje vrijeme Tanja sve više provodi na netu, ali brbljanje o glupostima i cybersex više je ne privlače. Visi u chatroomu, gdje su njezin net idol i njegova cura starosjedioci. Čim vidi da su online, pozdravlja ih i oduševljeno se baca u razgovor o svemu i svačemu.
........
Ana polaže velike nade u kvalitetu mamca. Upravo objašnjava Lestatu, svom partneru u lovu, kako se u njezinoj vrši ulovljeni muškarci i žene lagodno i dobro osjećaju. Oni ne slute da su lovina na nevidljivoj žici, list u ljudskom herbariju skupljača. Danas ih je troje, ali ana najveće nade polaže u sedamnaestogodišnjakinju. Druge dvije žrtve su muškarci u krizi srednjih godina, lovina ni po čemu posebna ili izuzetna. Takvih se ljeti ulovi najviše, a njezina oklada s Lestatom, tko će ih u mjesec dana više upecati, još je neizvjesnog ishoda. On ima tri mlađe djevojke i dvije udate tridesetogodišnjakinje, ali ona vodi u kvaliteti i senzibilnosti lovine.
Ana i Lestat, koji na chatu koristi ime domaće, prijemčivije ime, uigrani su lovački par već stoljećima. Oni su bezvremenski kolekcionari emocija, uspomena i strasti. Pažljivo postavljaju svoje stupice kao paukovi filigranske mreže. Njihov je ulov skoro siguran, a vještina se iskazuje tek u finesama - navođenju lovine da se dobrovoljno, ponekad s nestrpljenjem i strašću, baca u razapete mreže. Ipak, količina ulovljene emocije vrhunski je kriterij lova.
Danas Lestatu ponestaje ideja s najnovijom lovinom, Tanjom. Ipak, ona ima tek sedamnaest. Fali joj osobnog iskustva iz sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, jer tad još nije bila rođena. Zato uobičajeni mamac - knjige, glazba i filmovi iz tog toba – teško prolaze. Ona, doduše, poznaje i sluša EKV, Azru i Film, ali ništa je emotivno ne veže za taj period. Srećom, poezija kod nje pali. Lestat trlja umorne oči, dok mu svjetlo monitora titra pred licem. Ana je već od ranog jutra online i kao lavica vješto tjera plijen pred njega. Ova djevojčica ništa ne sluti. Oduševljeno priča o Americi, o Pixies, beatnicima, Kerouacu i romanima ceste. Dok Lestat teško prikriva prijezir, Ana joj s blagom dozom ironije kontrira, dajući primjere iz vlastitog iskustva s Amerikom. Istina uvijek zvuči manje vjerojatno od laži, a lovci imaju nepisani kod i fetiš istine po bilo koju cijenu. Njihova je sreća da žrtve apsolutnu istinu ne žele. Teško je prihvaćaju, negiraju je, a na kraju budu njome privučene kao mušice svjetlu. To je igra u kojoj nema pobjednika. Ana i Lestat partner to znaju, za razliku od njihove lovine.
Citat na citat, stih na stih, odlično kontriranje i suprostavljanje Tanjinom naivnom pogledu na današnji mamac, stihove Calderona de la Barce ‘Život je san’. Malo sofizma, malo izvrtanja teza – i curica je ulovljena u mrežu vlastitog divljenja. Ona ovog muškarca skoro obožava, tip je to koji nevjerojatno zrači preko ekrana, koji je obara s nogu. Već je njegova i prije nego to zna. Njegov završni rez je asocijacija na Tanjinu obožavanu figuru oca.Sigurna je to igra, baš kao kod svake druge žene, bez obzira na godine. Lestat fingira udaljavanje: - Ja bih ti mogao biti otac!- rečenica je koja uvijek upali.
Tanja je ulovljena i presretna što je ovaj cool par prihvaća kao svoju. Dala bi im sve i prije nego su išta zatražili. Čak je razmišljala, da joj možda suptilno nude trojac za seks i igrice. Iako ne zna kako ovo dvoje izgledaju, jer još nisu razmijenili slike, Tanja zna u sebi da pristaje na sve. Uostalom, ideja da ljubi njega i nju istovremeno nekako joj u mašti izgleda prirodno, očekivano. Nije još imala iskustva u trici, ali se o tome naslušala od svojih muških frendova, kojima je to uvijek vrhunska maštarija.
Tanja obožava svoje odole s Interneta. Svakodnevni, višesatni chat ostavlja je iscrpljenom i praznom. Pa ipak, zadovoljna je i sretna. Ona više ne izlazi u kafiće, sve joj je glupo i besmisleno, a njezino društvo se sve češće pita što je s njom. Nije se zaljubila, znali bi. Istina, visi na netu, piše pjesme i ponekad filozofira o svemu i svačemu, kad je rijetko ipak nagovore na izlazak.
Tanja ima podočnjake, upale obraze i uvijek je umorna. Njezina mama sumnja na štitnjaču, ali pretrage pokazuju normalnu krvnu sliku. Ona se zatvara u svoj kutak, a monitor njezinog kompjutera jedino je svjetlo u sobi. Kad je u rijetkim prilikama uspiju natjerati da prošeta ili ode do trgovine, svi zamjećuju kako bezvoljno vuče noge. Primjećuju da njezin nekadašnji savršeni ten i šminka ustupaju mjesto nekoj novoj osobi s neurednom kosom, nenašminkanim, kao duh blijedim licem. Ona gleda u prazno iskriva ruke s izgriženim noktima.
Najuporniji prijatelji, koje nije uspjela otjerati od sebe grubim i nemarnim ponašanjem, zabrinuto vrte glavom i šale se: - Tanja je žrtva vampira!
Nisu niti svjesni, koliko su u pravu.
09.08.2005.
Post je objavljen 27.08.2010. u 11:13 sati.