Ostalo mi je još malo G.O., taman toliko da se opustim sa svojim dragim prijateljicama i da na nekoj terasi ispratimo kolovoz i njihove slobodne dane.
I mi koji ne radimo, imamo, tzv. „klizni“))) G.O. Bez krutih šefovskih kontura, njegov oblik diktira naša želja. Odmaramo se od poznatih zidova, pogleda, riječi, stvari, ljudi, dvorišta, mirisa...i svakodnevnih poslova. Mijenjamo ih za druga lica i drugačiji smijeh; za nove priče, boje, tapete i fasade.
I jedemo kolače koje je netko s ljubavlju spremio samo za nas.
Lijepo je ...čekati...susret i toplinu zagrljaja prijatelja. Lijepo je pričati stare priče i čuti onaj smijeh čiji zvuk pamtiš od ranog djetinjstva...istina, sad nešto hrapaviji, gušći, ali dolazeći iz poznatih dubina duše i očiju. Lijepo je i uvijek isto pitati, a osjetiti u nijansama nove odgovore i „razvući“ se od nekad do sad, kao harmonika, kao osmijeh na licu, kao duga na poznatom ti nebu.
seve
Post je objavljen 27.08.2010. u 01:12 sati.