R.I.P za prof. Vladimira Devidea
Nije me učio matematiku, ali me učio Japanu, pristupu Drugima. Za klinca iz Varažlina je bil prva ideja o tome da su negdje na nekom otoku u Tihom Oceanu Drugi, drugačiji.
Danas radim s japancima u bivšoj japanskoj koloniji i da, drugačiji su, i jasno mi je da je Devide bio fasciniran time, to je kao da među poznatim funkcijama naiđeš na jednu poprilično drugačijih svojstava, tamo gdje bi morala biti singularnost, ona se renormalizira, a tamo gdje bi trebala biti nula je beskonačnost.
Profesore, koliko kužim, nije ti bilo lako, ali nisi naricao osim možda u kratkoj formi očaja, mislim da je ono što bi želio iza sebe nešto kao meteor koji je prošao nebom... poneko oko ga uhvati tokom tog kratkog postojanja, ali sasvim sigurno nije ništa postojanog.
Hvala.
ps. jedan primjer haiku od Profesora:
Mjesec
Mirno jezero.
Žaba skoči na Mjesec
i sveg ga smrska.
Post je objavljen 26.08.2010. u 16:20 sati.