Svemu, baš svemu je on kriv.
Osvijetlio je ono što ne treba,
ostavio u tami što osvijetliti treba.
Koračali smo kroz njegove mijene,
tražili njegove sjene.
Povremeno se kupali pod kišom,
točnije uvijek kad bismo šetali bez kišobrana.
Ljepota je bila sjajem izazvana
i grlili smo je s obje ruke.
Oblaci su ga ponekad zakrivali,
ali oni su bili bezazleni i nošeni vjetrom brzo su prolazili.
A mi smo bili postojani.
Poput postojanog kositrenog vojnika.
I dalje jesmo. Zato jer se volimo.
A svemu je kriv Mjesec. Da, baš on.
Post je objavljen 25.08.2010. u 22:37 sati.