Marketing
Durmitor treking 2010
Start Light kategorije je bio u 10 sati, sat vremena nakon starta Ultra kategorije.
Nakon znaka organizatora, krećemo trkom uz jezero do staze uz potok pa preko potoka uz mlin. Tu počinje uzbrdica. Držim se vodeće skupine, no kako vrijeme prolazi polako zaostajem, ali se i kolona razvlači, pa sam na začelju vodeće skupine. Na tom strmom usponu me prestiže nekoliko natjecatelja, ali do vrha (Veljkova ploča) dio njih posustaje i ostaje iza mene. Od ovih koji su me prestizali, izdvojio bih Petra, koji je bio moj trening partner, te Višnju, koja me na toj uzbrdici prestigla prvi puta.
Forsiranje uzbrdice je izmorilo nekoliko muških natjecatelja, ali i Senku. Sustižem ju prije Veljkove ploče, a onda nastavljamo jedno vrijeme u omanjoj skupini.
Nakon Veljkove ploče počinje nešto ravniji dio, pa se puno lakše trči. Vodeća skupina nam sve više odmiče, pa ih gubimo iz vida. U nekom trenutku shvaćamo da smo u gustišu i da ne vidimo planinarske oznake. Kao skupina se polako vraćamo i zajednički tražimo oznaku. U tom trenutku nam se priključuju i trkači iz vodeće skupine, jer su i oni promašili stazu. To je jedan težak dio, gdje staza naglo skreće i lako je promašiti, pogotovo u trku.
Nastavlja se utrka do Ledene pećine, koja se nalazi podno Oble glave. Na tom dijelu postoji zahtjevan dio, pa se penjemo sa sva četiri ekstremiteta.
Na KT1 Ledena pećina, prijavljujem svoj natjecateljski broj i odmah krećem dalje, gledajući koji je najbrži put do slijedeće KT.
Do KT2 Alpski bivak, put vodi nizbrdo. Na tom silasku primjećujem da sam užasno spor. Ponovo me prestiže Višnja, nešto kasnije i Anica (Nuša), ali i drugi natjecatelji. Osjećam nesigurnost, povremeno proklizim, uz to brinem za koljena, koja su pod posebnim opterećenjem zbog prevelike mase koju imam, ukratko, spor sam.
Dio ekipe koja me je pretekla prestižem kod Katun Lokvice. Uspio sam ubrzati na siparu, na ravnom dijelu i laganom usponu. Put kroz tor (poznat i kao govnara) prolazim brzo i krećem na uspon prema Velikom prijevoju (ili samo Prijevoju). Do prelaska sipara na tom dijelu staze pretjećem još dvojicu natjecatelja, koji su me odrali na nizbrdici.
Da ne pomislite da sam neka uphill mrcina - samo sam jako spor na nizbrdici. Do vrha odnosno Prijevoja, približavam se Anici i Petru na manje od 50 metara, a prije ih nisam ni vidio. Hm, pa, možda sam ipak dobar na uzbrdici.
Na Prijevoju sam bio ranije, kad sam išao u osvajanje Velikog i Malog Međeda, pa sam znao na koju stranu treba krenuti. Nije orijentacijski zahtjevno, ali dobro dođe, brže se donosi odluka, kad nestanu oznake.
Opet dolazi nizbrdica prema Alpskom bivku i opet me sustižu dva natjecatelja. Nakon što smo zajedno zaobišli snježnik, ostavljam ih i žurim na KT2, gdje se javljam živoj kontroli.
Slijedi spust do cilja, koji je na Crnom jezeru. Obzirom da je do Alpskog bivka bio spust, što opet znači da sam bio spor, prethodnica mi se izgubila iz vida. Polako se pitam koliko će me moji pratitelji ugroziti na ovom dijelu. Dobar dio staze je relativno ravan, tek kasnije počinje nešto jači spust. Trudim se ubrzati i nestati svojim pratiteljima. U nekom trenutku primjećujem da povećavam razliku i na kraju ih gubim iz vida. Trčao sam koliko me noge nose. Stalo mi je da me ne prestignu i da zadržim dobar plasman. U toj brzini skoro odlazim krivom stazom prema Malom Međedu. U zadnji trenutak sam vidio znak i zaustavio se. Kasnije trčim kroz predivnu šumu. Jedna grana me pokušala zaustaviti, te ću nositi uspomenu na nju još dugo nakon utrke.
Povremeno trčim pored staze, da ne moram skakati po kamenju. Lakše je pored puta, po mekanoj zemlji. Uskoro dolazim do jezera. Jezero označava brzi kraj. Trčim pored jezera, kratko se osvrćem, ali svejedno nastavljam trčati, da mi se slučajno netko ne ubaci.
Dolazak u cilj i olakšanje.
U cilju me uz *.*micka iz dežele*.* dočekuje i Najmanja. Lea je bila na KT1 Ledena pećina. Zabava za cijelu obitelj.
Stigao sam 11. u ukupnom poretku, 9. u muškoj konkurenciji. Višnja koja me je više puta pretjecala, je došla iza mene.
Zakonita je došla 9. od žena, što je njen najveći uspjeh do sada. Pri tome je to ostvarila sama, bez da je nekoga pratila, samo snagom nogu i moždanih vijuga.
Distance: 14.620 m
Time: 03:26:25
avg pace: 14,07 min/km
avg HR: 140 bpm
max HR: 164 bpm
Rezultati:
Rezultati
Galerija:
Durmitor-Sljeme
Post je objavljen 07.08.2010. u 23:55 sati.