nema nista bolje nego docekati sjajne, dirljive i nadahnute postove na blogu-instituciji. prije nekoliko minuta sam imao ispred sebe gmail s otvorenim mailom da pisem mip kolektivu, prijateljima bonvivanima, o svom novom domu u novoj zemlji. no nema prikladnijeg mjesta od bloga da se podijele iskustva o, moram neskromno priznati, uspjesnom plusovanju u gradu rockya i rootsa. iako, prst sudbine je upucivao na to da nece biti plusovanja jer sam, stjecajem neobicnih okolnosti, na dan kad sam letio u ameriku nosio canetove carape koje mi je posudio na harteri. Kad sam to shvatio, usred leta, oblio me znoj i pomislio sam na dno, duboko depresivno chikasko dno. ali sudbina me iznenadila i dno, vjerojatno, na neko vrijeme samo odgodila. sinoc sam, naime, bio na partiju kod dragog prijatelja iz wisconsina koji ima sjajnu ekipu, sjajan alkohol, tri sjajna pitt-bulla i prijatelje koji sviraju banjo, instrument koji sam zavolio od trenutka kad sam ga, amaterski, ali od srca, zasvirao. partijalo se tako zestoko da su domacini, umjesto da me potjeraju kuci, shvatili da je najbolje (mozda i jedino) rjesenje da umire moju zedj za partijem tako da mi naprave krevet u dnevnom boravku i velikodusno mi ponude da party nastavim u horizontalnom polozaju, sto sam, kao pristojan i fin momak, pristojno i fino prihvatio. philly je, drugim rijecima, grad po mjeri mip covjeka.
vaki
streets of philadelphia:
Post je objavljen 24.08.2010. u 23:35 sati.