Sada kada je ciklus o rubu umoran, kada je Zadihana na rubu snage, kada se nema ništa pametno za reći, a toliko je toga za prešutjeti, obraćam pozornost baš na njih - riječi koje nedostaju i koje tražim kao sumanuta.
*bla bla bla o riječima*
Nježna sam prema tekstu. Ispravljam pukotine koje tvori nebriga za riječi, za njihove slojeve i razloge često zatvaranih vrata, ujedno ne zbrajajući one krive. Ako ne vidiš ruke kojima se kreću njezini začeci, riječ ostaje bez sklada i ne obuzima te, nestaju i priče i srž silnica kojima se inače tako rado predaješ. Nježnost prema tekstu ne nada se, ne hvasta, ne nadima, nije nepristojna, ne traži svoje niti je razdražljiva, ne pamti zlo. Ta nježnost kojom nezasitno voliš riječi.