Imam potrebu, sasvim sigurno izazvanu gledanjem mini serijala Ponos i predrasude, vratiti se u prošlost.
Imam potrebu upoznati muškarca koji savršeno jaše konja.
Imam potrebu zaljubiti se u muškarca u čizmama sa bičem i šeširom, koliko god to perverzno zvučalo.
Imam potrebu da visoki crnokosi muškarac obrani moju čast u napetom dvoboju mačevima.
Imam potrebu nositi duge haljine, čipku i perije na high society balove.
Imam potrebu plesati one staromodne plesove, jer mi ovi moderni nikako ne idu.
Imam potrebu družiti se s nekom kontesom ili groficom u njenom dvorcu dok nam njene služavke poslužuju čaj i čajne kolačiće.
Imam potrebu da me se procijenjuje prema tome koliko dobro poznajem umjetnost i umjetnička djela, prema tome koliko sam knjiga cijenjenih pisaca pročitala, prema rukopisu, vještini vezenja, crtanja ili sviranja klavira.
Imam potrebu... koja se naravno neće i ne može ispuniti, osim u slučaju da netko izumi vremenski stroj.
U svakom slučaju, nije ni bitno, jer sumnjam da bih puno profitirala u vremenu kad su žene morale šutat i klimat glavom na sve, jer imam jezik koji je brži od pameti.Vjerujem i da bih se vrlo brzo ohladila od muškaraca u tajicama, duge haljine bi mi vrlo brzo dosadile. Ne vide ti se ni noge ni guza, a bujnim poprsjem se baš i ne mogu pohvalit. Rukopis mi je katastrofa, vesti također nikad nisam naučila. Jedino znam crtat, i volim čitat, ali sumnjam da bi se tada cijenilo moje poznavanje chick literature.
Možda bi me i spalili na lomači ili protjerali zbog mog poznavanja tarota i opsesijom okultnim...
U svakom slučaju ne bih opstala.
Post je objavljen 24.08.2010. u 18:38 sati.