Znate onu «Leti, leti..» igricu? Ponekad bih voljela da imam isti state of mind da mi ta igrica opet bude zabavna. No, čemu žaliti, zato me zabavljaju neke druge stvari, poput svevremenskog i nezastarivog škakljanja, otkrića da postoji Simlish jezik i činjenice da sam okružena blogosferom koja još uvijek radi svakojaka čuda.
U prvom redu, tu je Rozakoza i tekst autorice glukoze, koja je osvojila stipendiju na Cambridgeu i imala se priliku družiti s najvećim znanstvenim umovima početka 21. stoljeća. Osobnosti su to pak jednostavne, skromne i ljudske – karakterni divovi kakvima svi (pa i glukoza) želimo postati. Provjerite na linku dolje.
Mama, ja želim biti div
Tičerica je pak žena kakvu uspoređujem s jednom svojom poznanicom koja je… neću reći protraćila, ali iskoristila devet mjeseci trudnoće kako bi se navukla na WoW. Ta poznanica najviše voli čitati fantasy i totalno je u tome, do preko glave. Tičerica je pak haj – tek bibliofilka koja voli čitati putem mobitela. Readeri na mobitelu – koristila je neke pa je za vas napravila listu prednosti i nedostatke nekih od njih. Provjerite!
Čitanje s mobitela
Luki je pak imala zgodnu opservaciju o tome kako joj slijedi razdoblje u kojem planira više primati informacije i kreacije (ovih će dana više čitati, više učiti, više upijati) nego ih davati (manje će pisati, manje komunicirati). Iz njezinog posta moram zaključiti kako su informacije uvijek u kružnom gibanju između našeg mozga i okoline: ponekad smo mi «pametniji» od okoline, a ponekad je okolina «pametnija».
O primanju i davanju
Post je objavljen 28.08.2010. u 15:07 sati.