Marketing
Tek sad je najlipše
Koliko god se neki nadobudni gospodarski stručnjaci upinjali dokazat da nam glavni prioritet u turizmu mora bit produženje turističke sezone, već s prvim danima potla Vele Gospe naglo kalaju sve fešte, mirakuli, šušuri, manifestacije, spuštaju se bandire sa štandaraca na kojima se zadnjih misec i po dana kočoperija natpis "Kulturno lito u našemu mistu", sve najedanput zamre ka da ničega nije ni bilo.
I to se tako ponavlja svake godine pa mi nikako ne ide u glavu kako to da mi dični Hrvati nikad ništa ne uspjevamo produžit, čak ni tako jednostavnu stvar ka šta je turistička sezona. Čoviče, pari mi se ka da slušamo neki dobar koncert i taman ono prid kraj kad bi tribale zaredat najlipše pisme, glavni izvođač ostavi gitaru, išteka pojačalo, pokupi bend i pođe ća! I dok inkantana publika čeka barenko jedan bis, estradna zvijezda već je na naplatnim kućicama u Dugopolju!
Ko zna, može bit da mi sve ovo činimo namjerno. Ka ono, ala lipi moji, lito je gotovo, zatvaramo butigu, dosta je bilo...
A onda potajice ćirimo iza kantuna i čim se uvjerimo da su furešti partili ća, dignemo sve četiri u arju, tapšemo se po debelin trbujima i samozadovoljno se kurbanjski smijuckamo - ma ko ovo more platit...
Jerbo, iskusni znalci dobro ćute da tek sad dolaze najlipši dani, kraj osmoga, početak devetoga miseca, to je vrime kad vrućine splasnu, a grožđe nabubri, pari mi se ka da se sva lipota Dalmacije slije u taj opojni slatki nektar koji može izličit sve moguće bolesti...
Čak i boje postanu nekako drugačije, toplije, zrake sunca upadaju pod nikim lipim kutem pa ujutro kad krenem na posal, obavezno fermam minut-dva, učinem đir po rivi kad baš nikoga nima, duboko uzdahnem i zafalim se Svevišnjemu šta me nekim čudom posadija na najlipji komad balote zemaljske.
Pridvečer, kad maeštral padne, a sjene opet postanu duge, popnem se na Kulu Kamerlengo i guštan...
Post je objavljen 24.08.2010. u 14:30 sati.