Sinoć je na tv-u bio solidan biografski film o Johnnyju Cashu. Gotovo klasična priča o kretanju iz prašine i lansiranju u zvijezde. Ako je film dao dobar prikaz Cashovog života, onda je to život (opet, gotovo klasično za mnoga velika, poznata imena, na koja se pomišlja sa strahopoštovanjem ili divljenjem, često u smislu - o, kako je taj uspio živjeti potpuno, da mi je biti kao on) prepun nemira, trzavica, dezorjentiranosti i neizbježnih ovisnosti o drogama ili čemu već. Mnogi misle kako su životi tih ljudi veliki upravo zbog njihovih problematičnih osobina i kako su baš zbog njih uspjeli dati svijetu nešto vrijedno. Ne znam je li to tako, ali znam da je veći dio njihovog nemira krajnje nepotreban i uzrokovan neznanjem o sebi. Ne bih se mijenjao ni s jednom od zvijezda, hvala lijepa.
Post je objavljen 24.08.2010. u 06:59 sati.