Marketing
Konoba kakva je nekad bila
Ne mora čovjek biti Veljko Barbieri da primijeti da danas na Jadranu postoje konobe i konobe i da Meri Cetinić sigurno nije pjevala o jednima od njih. Evo kako Anić definira konobu:
1. prostorija u razizemlju primorske kuće u kojoj se drže bačve s vinom, ulje i trajne zalihe
2. ugostiteljsko mjesto, po izgledu i izboru jela i pića nalik na konobu
Eto, tu je sva mudrost. Dakle, ako konoba 1 nije nalik na konobu 2, to onda nije konoba nego kvazikonoba. Znači, ako okrečiš neki unajmljeni lokal na rivi, okačiš po zidovima ribarske mreže i prepariranog bucnja te pečeš na žaru sve od girice do ćevapa uz milozvučne zvuke Mladena Grdovića, pa sve to skupa sabiješ pod zajednički naziv tipa konoba Maestral - e, nije to baš to. Odnosno, to je konoba koliko je Vlatka Pokos spisateljica.
No, budući da ne postoji Svjetska udruga konoba koja bi propisivala jasne standarde što konobu čini konobom, ja ću se malo poigrati konobskog purista i ponuditi svoju proizvoljnu te nadasve subjektivnu i neobavezujuću listu uvjeta potrebnih da bi konoba imala dušu. Sedam zlata vrijednih pravila:
1. Konoba mora biti obiteljski biznis. Mama kuha, sinovi love ribu i peku gradele, kći konobari, tata sve nadgleda i ćaska s gostima, baka sjedi vani ispred kuće i vrši fotosintezu. U idealnom slučaju. Ili barem da vlasnik i sam kuha i ima prste u vođenju. Vojsci sezonskih plaćenika živo se fućka jel vam riba bila fina i hoćete li doći još koji put ili ne.
2. Konoba nije agroturizam pa ne mora sve što nudi biti iz vlastitog vrta ili mreže, ali, po mom zakoniku, vino i rakija moraju biti kućna radinost. Ili barem proizvod poznatih ruku iz neposredne okolice.
3. Jela moraju biti sezonska, domaća i autentična. Odnosno, ako jelo i nije endemski autentično (tipa teletina sa žara), barem da je namirnica provjerena, lokalna i tradicionalno obrađena. Ćevape zakonom zabraniti. A ako za desert ne možeš ponuditi ništa osim palačinki, ključ u bravu. Opet, ne natrpati ponudu svime i svačime. U konobi mi zaista ne treba Caipirinha.
4. Odnos s gostima mora biti osoban i neposredan. Znači, šjor gazda vas pozdravi, svako malo obiđe, provjeri. Rakija na račun kuće spaja ljude, kako kaže natpis na majici. Slobodno možete do ognjišta pogledati i onjušiti što se peče na gradelama, neće vas ugristi. Humor i dobacivanje poželjni. Konoba u kojoj se čovjek ne osjeća ugodno i kao doma nego samo kao hodajući novčanik nije konoba.
5. Muzika - nekome nevažna, ali meni bitna komponenta u formuli cjelokupnog ugođaja. Ajde, ne mora se cijeli dan na repeatu vrtiti "Da te mogu pismom zvati" (dapače) ili najnoviji album klape Glasni gavuni iz susjednog sela, ali nemoj mi opandrčiti Narodni radio. Mrlja na inače krasnoj večeri u poznatoj i popularnoj konobi (!) na Braču svakako je slušanje kako iznad Tešnja zora sviće dok hruskam otočku janjetinu.
6. U konobi nema požurivanja, pa ni u špici sezone. Hoćeš ostati pola sata ili pet sati, jednako si dobrodošao. Treba ti sat vremena preživanja i čačkanja zubiju između kile peke i slatkog? Nema problema, sjedi, pijuckaj i vegetiraj, nitko te ne strijelja pogledom suptilno tapkajući po ručnom satu.
7. Lokacija, odnosno sama kuća mora imati povijest i dušu. To ne znači da konoba mora biti u kući u kojoj je još knez Muncimir ispijao bevandu i psovao Bizant, ali očekujem barem malo kamena, stari podrum i neku priču. A što se uređenja tiče - manje je više. Da, prastari ribarski, pomorski i poljodjelski pribor i slične stvari s patinom su simpa i padamo na to, ali da je autentično i s mjerom. Ne nakupovati na veliko hrpu kineskih drangulija i plastičnih riba pa razbacati okolo. Namještaj isključivo drvo i kamen, treće ne postoji. I nikako slika Gotovine na zidu i slične politikantske memorabilije. Konoba je ideološki neutralno mjesto uživanja.
To bi ukratko bilo to. Evo i par friških primjera iz života... Neću zaglibiti u uobičajene recenzije, samo osnovne crtice i sličice.
Exhibit A: Konoba Toni, Dol na Braču
Poznata i kao mjesto gdje radi Barica, svjetska prvakinja u pečenju torte hrapačuše. Prišla uživo rezervirat, odnosno reći da bismo se sad malo išli kupati, pa došli jesti za koji sat. Ni pet ni šest gazda (jedan od braće) prvo se svesrdno rukovao sa mnom. I sve dogovorili ko stari frendovi.
Okruženje ko na skupštini UN-a, ali unatoč gužvi, svi mirni i druželjubivi. Domaća rogačica i vino, skuša sa žara, lešo tikvice i krumpir, Baričina hrapačuša i rožata.
Exhibit B: Konoba Tomić, Gornji Humac na Braču
Već je dovoljno fascinantno samo ući i reći dobar dan. Imanje i kuća stara 800 godina. Bez brige, WC je ipak nešto noviji. Veličanstven ugođaj i savršen primjer obiteljske manufakture, a tata je MC. Veliko ognjište u centru pozornosti. Ugodno pupunjeno, uglavnom veća i vesela društva.
Ovaj mališan nije bio naš:
Orahovac i trava, domaći sir i masline, po gazdinoj preporuci netom ispečena janjetina s krumpirom iz pepela, domaće bijelo (možda ne najbolji izbor) i savršen desert, opet po preporuci - skuta s medom. Loza na račun kuće. Ručno ispisivanje računa pred očima gosta.
Dok je takvih mjesta, konoba nikad neće biti lounge grill pizzeria. Smrt konzumerizmu, sloboda konobi!
Post je objavljen 23.08.2010. u 21:57 sati.