Marketing
Prvi znaci krize srednjih godina
| Dušo, što kažeš na ručkić u jednom fensi restoranu? U Zadru? Može? A, nego znaš, ja bih ponio bicikl pa bih... ma ne bih ja nego Jura... a znaš kakav je Jura... pa mi bi biciklom do Zagreba. Onda sam morao malo odslušati prodike ali ono s Jurom me izvuklo i dogovorili mi ručak u Zadru. Prije toga je trebalo malo nabaviti opreme, popraviti žbice na zadnjem kotaču, kupiti bisage, bidone, mutitool, slik gume, koju rezervnu zračnicu, samoljepive zakrpe, power link. Naravno sve to u dva radna dana koliko sam imao nakon povratka iz Brindisija. Uložak sam kupio već pri povratku u Ljubljani kao i super sportski ručnik od 20 cm kvadratnih a koji može upiti 15 litara vode u milisekundi, onaj zbog kojeg smo se Stevi smijali prije par godina na nogometu. | |
 | |
| Trebalo je još pripremiti i ostale sitnice koje bi nam mogle zatrebati tipa vreća za spavanje, šuškavac, šatorsko krilo, WC papir, karta. Šator. Ja imam samo iglu za 3 osobe a Jura ima navodno super šator za dvoje. Nema veze, nosim svoj šator u Zadra pa će ga već netko vratiti. Znam ja Juru. Ima on i super detaljnu kartu. Nema veze, radim kopije auto karte za svaki slučaj, zlu ne trebalo. Nazivam okolo i slažem troškovnik. Kamp u Zadru, ok. A oko Gospića? Zovem Turističku zajednicu Gospić i žena mi ljubazno objašnjava da u samom Gospiću nema kampa ali ima 20ak km dalje u Baškim Oštarijama. "To vam je samo 20ak minuta vožnje od Gospića..." Da ako se vozite autom. A ne na biciklu i to još uzbrdo jer je kamp na 920 m nadmorske visine, i to nakon što ste isti dan prešli Velebit. Žena, u želji da pomogne, da mi broj telefona od Turističke zajednice Perušić, pa da probam tamo. I probao sam. Cijeli utorak sam zvao, barem 10-ak puta. Niti jednom se nitko nije javio. A valjda su na godišnjem! Ok, to ćemo riješiti nekim privatnim smještajem. A na potezu Josipdol - Duga resa postoje dvije opcije. Improvizirani kamp u sklopu MUN Festa u Generalskom Stolu za koji je navijao Jura i Slapić, kamp s ČETR zvjezdice bliže Dugoj Resi, za koji sam navijao ja. | |
| Srijeda ujutro, bicikl na auto, i pravac Zadar. Izvrstan ručak u Foši. Kupanje u Boriku. Navečer eto Jure. Prvo monitiramo njegov super lagani šator. I šator zaista je super lagan ali mi nismo super mali. Dapače. Super lagani šator odlazi u Zagreb autom a mi uzimao moj duplo teži iglu. | |
 | |
| Onako poletni odlučimo se malo provozati biciklima i malo ući u formu, do centra Zadra. Pozdrav Suncu, Morske orgulje, Sv. Donat... standardna turistička ruta. | |
 | |
| Tražimo restoran za večeru. Jadera u centru je krcata. Na stol se čeka. Odlučimo se na povratak prema Boriku i na Putu Dikla upadamo u restoran Mama Mia. Dobri ćevapi. Prava zdrava prehrana prije naše male avanture. E, i avantura zaista ne bi bila ništa specijalno nekom biciklisti ali kao prvo mi smo u najboljim godinama, kao drugo ima nas i kao treće nikada ne vozimo biciklom ture duže od one kuća - poso. Doduše, Jura je otišao s biciklom na more. Ali, to je bilo prije 10 godina. Ja sam u utorak imao 93 kile. Ovo mi je prilika da se barem malo ukupim. | |
Post je objavljen 23.08.2010. u 14:36 sati.