I tako eto mene natrag u metropoli. U stan sam ušao jutro još prije 7h, iscrpljen i iznerviran do bola. Ovo je definitivno zadnji put da se vozim Croatia Busom, taman u budućnosti morao pješačiti 500km!
Kada sam potvrđivao kartu, službenica mi je prodala mjesto broj 4. Došavši sinoć na kolodvor, isprva se činilo da neće biti gužve u busu pa sam se ponadao da ću imati mjesto samo za sebe. No, ispostavilo se da je bus na koncu pun ko šipak. I tako se oprostih od rodbine te od svojih i sjedoh na dodijeljeno mi mjesto. Moji još stoje na ulazu u bus i mašu i cmokaju i slično, kadli se najednom okrene vozač i mrtvo hladno mi kaže: „Ne možeš sjedit´ tu.“
Ja ga gledam, gledam svoju kartu, gledam poviše glave. Sjedim na broju 4. Prvo sam mislio da sam sjeo na broj 3, pored, i da zbog toga sitničavi, iako mi je nešto govorilo da to vjerojatno nije razlog njegove opaske. Pitam ga u čemu je problem. „Mi tu spavamo!“ izjavi on i očekuje da se pomaknem. Drugi vozač pokušava ući u bus, no u tim nastojanjima ga ometa mater familias koja je, na njihovu nesreću, čula što mi je prvi vozač rekao. Ja opet gledam u svoju kartu, potom se osvrćem i uviđam da je bus pun i da se nemam kuda maknuti, sve da sam htio. Sada mi i drugi ponavlja da se to njih ne tiče i da oni tu spavaju. Baš u tom trenutku ulaze neke dvije kokoši iz „Amerike“ (a iz njihovih grla vrišti bosanski naglasak samo tako) i sjedaju na mjesta 1 i 2 koja su, btw, bila zauzeta stvarima obojice vozača. Oni ništa ne govore nego mi opet ponavljaju da oni tu spavaju i da ja izvolim se pomaknut, ukazujući mi na neko mjesto u dnu busa, koje je, kao, bilo slobodno.
Za to vrijeme, ispred busa, moja mater familias vodi bitke na tri bojišta, vrišteći na službenicu kolodvora (koja je došla smiriti moju mater i svaka joj čast na smionosti, op. a.), urlajući na jednog od vozača i ne dozvoljavajući caju da dođe do riječi. Pater familias se, pak, verbalno pokačio sa šefom kolodvora... Smiren da smireniji ne mogu biti, iako iza leđa čujem prilično neugodne komentare o vlastitoj majci (što samo znači da mi srednje uho još fenomenalno razlučuje zvukove, budući da bi prosječnome Homo sapiensu vriska moje matere vjerojatno zabetonirala slušni kanal), naginjem glavu vani i pitam majku želi li da joj dodam onu sjekiru što mi je spakirala (ili pak radije želi bocu orahovice, no taj sam dio ostavio u svojoj glavi, bojeći se da cajo ozbiljno ne shvati i ne podvrgne majku alkotestu i uhiti je zbog remećenja javnog reda i mira, iako mi je majka trijezna da trjeznija ne može biti).
Sat uto otkucava 21h i vozač naprasno zatvara vrata i kreće. Dok u pozadini zamiru krici moje majke, koja se sad okomila na caja jer joj je ovaj (a to sam poslije saznao) rekao da koji vrag mi onda nisu kupili avionsku kartu... To mu nije bilo pametno, jer dotad je bio pošteđen njene direktne pablje. A neki balavac mladi, doduše dosta pristalo izgleda u uniformi. Posljednje što sam vidio jest službenica kolodvora koja urla u smjeru moje majke, dok joj se elegantna punđa polako raspada, a košulja dobiva tamne polumjesece ispod ruku...
Vozač se sad, pak, okomljuje na mene u busu i pita me odakle mi drskost da sjedim tu gdje sjedim (ne konkretno tim riječima, ali tako je to moja amigdala shvatila). Lijepo mu pokušavam objasniti dvije stvari: da tako piše na karti i da mi je apsolutno svejedno GDJE će me oni premjestiti, pod uvjetom da mi u Metkoviću ne uđe neka nadrkana baba i počne se derat da sjedim na njenom mjestu. Ovaj mamlaz u bijeloj košulji odbija dopustiti mi da čak i rečenicu dovršim i nastavlja pizditi kako nisu ni krenuli, a već je živčan i što kada bi svi htjeli sjediti naprijed i gledati kroz šoferšajbu (da, baš sam zato na koljenima molio tuku na šalteru da mi da broj 4, jbte idiota), onda bi bus morao biti okrugli pa da svi vide isto.
Šokiran nedostakom logičnog zaključivanja kod tog čovjeka (jer sve da je bus i okrugao, svi ne bi vidjeli isto sa svojih mjesta, no to je nebitno sada), opet pokušavam objasniti da mi se živo jebe za njihovo mjesto i da ću se maknuti, samo neka mi garantiraju da me nitko onda neće izbacivati i sa TOG mjesta, jer, jebemu, svoje već imam i pizdiš mi jer sjedim na njemu!
Moron mi i dalje ne dopušta da dovršim rečenicu nego lamentira kako nema gdje sjediti (što nije točno jer postoji suvozačevo sjedalo koje se spusti) ni spavati (jbga, bus je pun i baš kao za inat, nitko nije uspio kupiti broj 3, a poslije sam shvatio i zašto).
Već smo debelo odmakli od Grada, a ja sam si nabio slušalice u uši i pustio najžešći death metal koji sam uspio pronaći, čisto zato da mi krv još malo vrije. U međuvremenu su one dvije kuje počele častiti vozače keksima jer su, saznao sam odmah tri sekunde poslije toga, upale u bus bez karte i idu samo do Neuma, a ovi su ih pustili, naravno, jer su 3.14čke droljaste, a oni maloumni testosteronaši... Dakle, mjesta 1 i 2 su inače neprodana, jer TAMO vozač koji trenutno ne vozi inače treba knjavati i sjediti. To što su one tamo sjele nije MOJ problem...
Da stvar bude gora, idiot koji je prvi vozio je u Splitu predao kormilo drugom idiotu i znate što je napravio? ZAVUKAO SE U SPAVAONICU NAMIJENJENU ZA NJIH, a koja se nalazi ispod suvozačeva sjedala i ispod mene i još valjda nekoliko redova sjedala iza mene! Dakle, cijelo vrijeme su imali gdje spavati i svejedno su i mene i mater moju jebali u zdrav mozak!!! Ne razumijem zašto... Stvarno ne razumijem. Valjda mu se bilo teško uvući dolje...
Mater et pater familias ostali su na kolodvoru i klali se sa zaposlenicima i organima reda. Užasno mi je žao što to nisam mogao čuti. Po onome što su mi poslije ispričali, mati je skoro u pritvoru završila :D A zbog čega; zbog budale! A pizdila je s pravom jer s tim Croatia Busom UVIJEK neko sranje, UVIJEK!
Kad smo išli ona i ja mene upisati na faks, prije 4 godine, išli smo Croatijom. Bio je bus na kat, bila je noć i bio je sedmi mjesec. Kreten je usred noći ugasio klimu na katu i pustio nas da se kuhamo. Bus je bio pun i počelo je biti zagušljivo i smrdljivo. Valjda je mislio da nitko neće primijetiti, jer svi spavaju. E, pa, zajebo se, jer moja mati nije spavala i sišla je dolje i za 2 sekunde klima je opet radila. Kobna greška s njegove strane je bila što joj je rekao da je ugasio klimu da bi uštedio na gorivu.
Kada sam išao doma, sada u sedmom mjesecu, išao sam po danu jer ne podnosim dobro drndanje 10 sati po noći u busu. Negdje oko Karlovca nam je „crkla“ klima... Također je bio bus na kat. Ja vam ne mogu opisati tu vrućinu i smrad. U bus sam ušao svježe otuširan i u svježe opranoj odjeći. U Dubrovniku sam se iskrcao u lokvi znoja i smrdio sam ko kučka, ukiselio sam se, zalijepio za prokleto sjedalo iza sebe, a leđa su mi se odužila odurnim osipom. Vozač je tom prilikom lagao mojoj materi da je klima crkla tek u Pločama. Demantirao sam ga i onda je mamlaz okusio malo jezikove juhe by mater familias. Dajem ruku u vatru da je stoka opet ugasio klimu da uštedi na gorivu. Jedna žena me u busu prestigla, nazvavši Croatia Bus ravno u sjedište prije mene... Tamo su joj uporno govorili da ne mogu stupiti u vezu sa vozačima pa je ona sišla i odnijela im mobitel :))) Pizdunchine...
Sinoć ovo... Zadnji put da idem CB-om, strine mi. Išao sam njima jer mi najviše odgovaraju vremenski; Varaždinec i Samoborček voze puno dulje i staju češće... Ali nema veze, ako je cijena od 15h vožnje ona koju moram platiti da se prema meni i ostalim putnicima odnose kao prema kupcima i onima koji im osiguravaju plaću, a ne kao prema stoci za klanje, onda ću se drage volje voziti 15h. A kad god je to moguće (sada, nažalost, nije bilo), letjet ću. U avionu me barem maze, paze, dobijem čašu vode i paprenjačić, novine i put traje samo 45 minuta. A Croatia Bus nek me poljubi u prkno! I znate što je glupi šef kolodvora rekao mojima? Pa što onda ne putujem nekom drugom kompanijom???!!! Dakle, neka ovi i dalje vrijeđaju putnike, štede na njima gaseći klimu i neka voze ko pijani manijaci, a ti moj dragi nađi si drugu kompaniju. Pa da, pa tako se i radi u našoj državi; neka budala radi što budala hoće, jer tko mu što može, a ti moj snađi se... Eh, eh...
No, the bottom line is, u Zg-u sam, zgotovio sam seminarski, poslao ga profi i sada štrebanje preostalih stvari može započeti!!! Jeeej... :(
Post je objavljen 22.08.2010. u 22:50 sati.