Jel to moguće? Mirišeš jednako kao prije 4 godine.
Nije moguće. Taj parfem nije postojao prije 4 godine, a i sumnjam
da mirišem kao prije četri godine, na klupici kraj rijeke, u 4 ujutro,
nakon druge smjene na poslu i plesanja u krcatom disku.
Da li će biti lakše ako odglumim da sam pijan i pokušam napraviti nešto?
Znam da nisi pijan.
Dobro. Da li ćeš mi zamjeriti ako ovakav, trijezan pokušam nešto napraviti?
Da!
( osmijeh. dugi poljubac. )
Od prvog devetog sam u Rijeci. Idi samnom.
Nemoj biti lud.
Nisam. Ajde.
Ma ne, šta ti je. U financijskoj sam krizi...
Ma daj, smislit ćemo nešto.( onaj divni osmijeh )
( poljubac )
I uhvatim se kako mi se taj put, dok mi tijelo drhti od jutarnje hladnoće,
onako, u njegovom zagrljaju, uopće ne čini lošom i neizvedivom idejom.
I onda se sjetim kako je završilo. ( strah )
Kada radiš sutra?
Ne radim. Predvečer moram samo nešto sredit. Zašto?
Pa da se nađemo. Želim te vidjeti.
( poljubac. zagrljaj. poljubac. onaj divni osmijeh. podignuta obrva )
I dovoljna je sekunda da se vrati sve, obruši na mene kao kakav
neboder od tristo tona. Bojim se da se neke vatre nikad ne ugase.
I taj strah je prvi na listi mojih fobija.
Sramežljiva si, Kao da si prvi put samnom.
Možda baš zato što nisam prvi put s tobom.
Znaš, ne kajem se. ( osmijeh )
Post je objavljen 22.08.2010. u 07:23 sati.