Čudno je biti budan ovako u nedjeljno jutro, eto što navika radi…znači da se čovjek može na sve naviknuti, a možda sam sebe može na sve i natjerati. Sinoć su RuR-u svirali Bambi Molestersi i nekako mi je krivo što se nisam mogao oprustiti na festivalskoj travi, sklopiti oči i surfati na valovima njihove glazbe. Ne znam zašto, ali u glavi mi sada pleše, trči i jaši na konju Apač grupe Shadows. Nisam bio i neću skoro biti nigdje, počeo sam živiti od priča ekipe na terenu, a dečki su super. Pomalo se upoznajemo, gdje god imaju radio praši 'radio džungla' i u večernjim obilascima preferiraju mjesta gdje dominira ta vrst glazbe. Nisam baš lud za tom vrstom glazbe, ali ni bolesnik koji ne dozvoljava ljudima pravo izbora, pa se na kraju dobro zabavim slušajući priče o njihovim izlascima. Eh, sloboda koju dozvoljava teren, nova sredina, genijalno. Svi smo mi slobodni raditi što god hoćemo i kad hoćemo, ali sebe natjerati na neke stvari nije baš lako…npr. pojesti pahuljice za doručak.
Post je objavljen 22.08.2010. u 06:45 sati.