Marketing
Robinzonski život...
Posljednjih smo se nekoliko dana odlično proveli. 
Bili smo u polu-robinzonskom okruženju bez struje - vode - televizije - interneta.
No, mrvicu pretjerujem jer smo struju imali. Ostalo jok. 
Upali smo u zapuštenu viksu, u koju noga nije stupila dobrih godinu i pol, a nitko nije spavao već dobrih tri godine. Tako da nismo znali da li bi krenuli s čišćenjem i probijanjem kroz šumu buba, prašine i paučine odozgora prema dolje ili obrnuto. Uključujući i dovlačenje vode iz bunara, bacanje sve moguće hrane i pića (pive su se ubuđavile, tako su bile stare, da vam sad ne opisujem kako izgleda flaša nekih čudnih sokova, vina, ulja... 
), pranje tanjura i čaša, bez obzira što su bili u ormaru...
Inače, tu vikendicu moja familija "troši" samo jednom godišnje na proslavi (njihovog) dječjeg rođendana. Koji se slavi krajem 5. mjeseca na terasi i uz roštilj. Bez spavanja. I uvijek se ostavi nešto pića - nek' se nađe, jer će netko svratiti za par dana. Jer je tako lijepo. I mirno. I bla bala. I onda to tako stoji jer nitko ne svraća... 
Nakon dva dana totalne apstinencije od svih medija (osim kad su nam cure - Mala i njezina prijateljica na jutarnjoj kavi i šopingu u "civilizaciji" pozorno čitale novosti iz 24 sata (ne sjećam se da mi je ikada prije dijete uzelo dnevnu novinu u ruke 
) otkrili smo da je radio - Loewe iz '65, za razliku od televizora iz kasnih '80-ih i '90 u savršenom stanju, tako da smo si odslušali Radio Stubicu (ove "modernije" stanice a la Antena izleda da ne fata ).
Jako sam zadovoljna sa curama. Prekopale su sve moje stare stvari iz djetinstva, tako da nam je sada hit fotić (Mala nikako da shvati što znači "film" i "razvijanje filma", noo.. sa svim onim objektivima, zumovima i ostalim "gumbima"), Barbie čovjeće ne ljuti se i stare fotografije iz doba kada je Kraljica Majka bila mladenka. I kartanje Remi-a je bilo uspješno i zabavno. Ni u jednom trenutku nisu rekle da im je dosadno. Ili da im fali televizor!
Naravno, vodili smo i tvora sa sobom. Tako i tako ga nemamo kome ostaviti. Čak i nije tako zahtjevno cukati takvu (egzotičnu) životinju kao što sam prije zamišljala. Doduše, ako putuješ s kombijem - kao mi. Ponijeli smo i kavez (onaj manji), a tvora smo transportirali u onoj gajbici za mačke/manje pse. Imali pri sebi hladne vode (preintenzivno mu je bilo da bi jeo) - ma kao da vodiš brigu o malom djetetu.
Njemu je to tek bila avantura. Koliko mirisa i neistraženih prostora u staroj kući uz gustu šumu... 
Eto. Još da smo uspjeli (što nam se zapravo i nije dalo) osposobiti kakvo - takvo pranje, možda bi ostali i dulje. Ovako - kratko i slatko. Posljednji dan i malo smudljivo i ljepljivo. 
Post je objavljen 21.08.2010. u 13:00 sati.