Ništa se nije promijenilo. Svaki trenutak u tom okružju mi može potvrditi moje sumnje.
Možda je malo čudan osjećaj kad shvatite da niste sposobni voditi normalan razgovor sa nekim. Naravno, uz to moram odmah dodati da taj netko nije bilo tko. To je moderni i popularni pripadnik mlađe populacije naše države koji održava svoj status izlazeći na mjesta na koja izlaze svi njegovi vršnjaci, oni mlađi pa i oni stariji. Važno je ostati u kontaktu sa drugim jedinkama, važno je da vas svi glasno i sa veseljem (hinjenim ili onim ne takvim) pozdrave.
Pitam se kako je mojem prijatelju koji nikad neće zakoračiti u taj svijet. Sa sadašnjeg položaja mogu reći da mu to ne ulaženje u taj svijet samo koristi, ali nije stvar u tome da vam to netko veli ili sugerira. Na čovjeku je samom da neke stvari transcendira i shvati da su loše i nepovoljne.
*Zamislite kakav je osjećaj kada vidite pripadnike svoje vrste koji se drugačije ponašaju od vas. Sada zamislite stado ovaca koje pasu. Sve ovce su bijele, ali sve mogu postati crne tako da konzumiraju posebnu smjesu koja ih učini drugačijima nego što jesu. Jedna od tih ovaca ne smije uzeti tu smjesu. Ona ostaje uvijek bijela. Ta ovca mora da je usamljena.*
Stati ću ipak uz bijelu ovcu.
Post je objavljen 21.08.2010. u 02:16 sati.