Marketing
Treći blok, treći put... Što ljevica i zeleni mogu ponuditi? (4)
Prvi nastavak ovog članka
Bez u-topijske dimenzije ne može se cjelovito sagledati „topika“ svijeta, cjelina onoga što jest; a bez toga sagledavanja, ne može ga se smisleno mijenjati. (7) Da bismo sagledali cjelinu, moramo barem na trenutak izaći van nje; i moramo imati neku uporišnu točku u toj beskonačnoj praznini, neki „topos“ (mjesto) s koje možemo baciti pogled unatrag. Nasuprot uklopljenosti u „fisis“ ovoga svijeta, um mora razviti meta-fizičke koncepcije, koje međutim (nasuprot klasičnoj metafizici) sagledavaju ne samo ono što jest, nego i ono što može i treba biti. (8) Na tome se zasniva i kritička teorija društva, nasuprot pozitivističkoj pravovjernosti. (9)
Nema, naravno, garancije da će naše sagledavanje stvarnosti biti uspješno. Mnogo su puta meta-fizičari i u-topisti podlijegali optičkim iluzijama: u brzini i u žudnji, vide ono što žele vidjeti. Jedna točka gledišta redovno nije dovoljna: perspektiva može biti iskrivlljena. Moramo postići multi-perspektivnost, a da to ipak ne bude puka eklektika. (10)
Jedan od uzroka tog promašaja ljevice, po mom sudu, jest i nesposobnost lijeve teorije i tradicije da ozbiljno promisli globalnu ekološku krizu i ekologističku kritiku ekonomije. Ekologizam nam ne daje sve odgovore, ali daje jednu od ključnih perspektiva za sagledavanje složene stvarnosti svijeta. (11)
_____________
(7) Važna je za razumijevanje tog odnosa klasična analiza Karla Mannheima „Ideologija i utopija“. Jedan zbornik radova o novim društvenim pokretima (iz kojih su iznikle i zelene stranke) nosio je odlično pogođen naslov „Obnova utopijskih energija“ (ur.. Vukašin Pavlović, Beograd, 1987.)
(8) Vrijedi ponovo čitati razmatranja o utopiji i o kategorijama mogućnosti i novuma danas uglavnom zaboravljenog Ernesta Blocha.
(9) Primjer alternativne koncepcije je „vodikova ekonomija“, radikalno različit energetski sustav. Vizionari poput Jeremy Rifkina ponekad su neobuzdani, ali njihove vizije često inspiriraju pragmatične inženjere na operativne razrade. Ponekad se neka zamisao ne može ostvariti, ali ponekad se, kad se jednom krene, ostvari i više nego što se prvobitno zamislilo.
(10) Zelene stranke su ideološki eklektičke: ne definiraju se jednim „-izmom“, iako je ekologizam najvažniji. Vrlo su važni feminizam i pacifizam, a utjecajni anarhizam, marksizam, liberalizam – i vjerojatno bi se još ponešto našlo.
(11) Zato su, unatoč tome što sam se oduvijek smatrao ljevičarem, zeleni moj politički izbor od sredine 1980-ih godina. To ne znači da sam svime zadovoljan. Kritika ljevice, koju ovdje ocrtavam, uvelike se odnosi i na zelene. I nakon 30 godina kao politička snaga smo, PMSM, previše eklektični, ne sagledavamo multiperspektivnu sintezu, nego razne perspektive žive jedne kraj druge.
Slijedeći nastavak bit će objavljen u nedjelju, 22. kolovoza u 9:00
Post je objavljen 21.08.2010. u 21:00 sati.