Marketing
Treći blok, treći put... Što ljevica i zeleni mogu ponuditi? (3)
Prvi nastavak ovog članka
„Treći put“ bio je kapitulacija pred neoliberalizmom
Prilično brzo postalo je očiglednim da je opravdana kritika s ljevice („tradicionalnih“ socijaldemokrata i laburista, te ljevijih (neo)marksista i anarhista) da „Treći put“ nije kompromis između klasične socijalne demokracije i neoliberalizma, nego faktička kapitulacija pred idejnom hegemonijom potonjeg, predlažući tek nebitna, kozmetička ublažavanja. (3)
Isprepletene globalne krize (ekološke, ekonomske, društvene) pokazuju da je potrebno i nužno razmišljati o alternativama neoliberalizmu, ali i samom kapitalizmu. (Može se također argumentirati da permanentna kriza osnova kapitalističkog sustava, traje od 1971. godine, kad SAD napuštaju zlatni standard. Povjesničar Eric Hobsbawm označava 1973. godinu kao kraj „zlatne ere“. (4)) Marksizam se opet pokazuje kao snažno oruđe analize proturječnosti i inherentne nestabilnosti sustava vladavine kapitala (5), što danas uviđaju i priznaju i brojni nemarksisti. I dalje je međutim manje učinkovit u kreiranju vizije alternativnog sustava.
Lijeva alternativa: nužna, ali i dalje maglovita
„Treći put“ nije dao koherentnu koncepciju i viziju; lijevi kritičari bili su u pravu, ali takvu viziju ni oni nisu dali. To je promašaj ljevice koji se pojavljuje kao bolni manjak, u situaciji kad su bitne promjene na svjetskom nivou nužne, kao što su bile nužne i nakon velike ekonomske krize 1929.. Tada je kapitalizam kroz New Deal, keynesovsko makroekonomsko reguliranje i „klasni kompromis“ ostvario bitnu transformaciju, koja je dovela do „zlatne ere“, uspona države blagostanja.
Svijet se drastično promijenio, ali je vladavina kapitala (koji je odnos, a ne stvar!) ipak ostala u srži sustava. Važno je uvidjeti da je i za takvu transformaciju bila nužna mogućnost pogleda van granica tog sustava, sposobnost za viziju drugačijega svijeta. Kapitalizam i liberalna demokracija bili su 1930-ih u povlačenju, ugroženi djelatnim i agresivnim alternativnim modelima fašizma i komunizma. Reformatori nisu naprosto „nasitno“ popravljali stvarnost: sagledali su treću alternativu. (6)
___________
(3) Vidjeti npr.: Alex Callinicos: „Protiv Trećeg puta: Antikapitalistička kritika“, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, biblioteka Lijeva (s)kretanja. Izdanje na engleskom 2001..
(4) E. Hobsbawm: „Doba ekstrema : Kratko dvadeseto stoljeće“ 1914.-1991., Zagreb: Zagrebačka naklada, 2009.
(5) Npr. glave 30-32 iz treće knjige Kapitala, „Novčani kapital i stvarni kapital I - III“, koje opisuju dominaciju financijskog kapitala nad industrijskim. Stoljeće nakon Marxove smrti, kroz „financijske derivate“ razvijeni su suptilniji mehanizmi dominacije.
(6) Danas je pak aktualna parola alter-globalizacijskog pokreta: „Drugačiji svijet je moguć!“
Slijedeći nastavak bit će objavljen u subotu 21. kolovoza u 21:00
Post je objavljen 21.08.2010. u 09:00 sati.