Pregled posta

Informativnom programu HRT- Zagreb

Fra Martin Planinić
 
Informativnom programu HRT- Zagreb
 
Cijenjeni Naslove!
 
Sjetimo se kako su naši mediji prosvjedovali nakon bacanja krmača na našu zemlju u tijeku rata. Sada je u pripremi klasična bomba četrdeset puta jača od krmače. Je li i ta bomba oružje za masovno uništenje?! Nitko, nažalost, Ameriku ne pita, niti se Amerika pita. Tu bombu, koja sve (masovno) uništava, bez biranja cilja, Amerika kani baciti na Irak u slučaju možebitnog rata. Ako je Americi sve dopušteno i ako ona može činiti što god hoće, jer je Amerika, pao je moral i nastupilo pravo jačega. Postao je «čovjek čovjeku vuk».
 
Smijemo li dopustiti da nas Amerika opet sramoti i kao bijelce i kao kršćane? Osramotila nas je kao bijelce, jer je bijela rasa postala najkrvoločnija rasa, zahvaljujući američkim zločinima. Poubijani crvenokošci (Indijanci), u ropstvo dovedeni crnokošci (crnci) i na žutokošce (na Japance) bačene dvije atomske bombe. To su zločini koji terete Ameriku u njezinu državnom entitetu. Ne zaboravimo da nam ista ta Amerika, koja je sve svoje vlastite građane podrijetlom Japance smjestila logor, nabija nam na nos još neistraženi Jasenovac, utemeljen više na lovačkim pričama negoli na neospornim činjenicama. Dok i danas naša imaginarna odgovornost za Jasenovac visi nad nama kao Damaklov mač, nitko Ameriku ne (u)pita: Što ti uradi na svom vlastitom teritoriju sa svojim vlastitim građanima japanskoga podrijetla? Je li ti rat s Japanom dao pravo na to?
 
Budući da Amerika pripada kršćanskoj civilizaciji, njezinim nabrojenim zločinima osramoćeno je i kršćanstvo. Jer, kršćanska je ruka bacila atomske bombe na Japan i «obogatila Irak» osiromašenim uranom. Hoće li biti Irak opet «obogaćen» «istim siromaštvom»-osiromašenim uranom? Hoće li i taj zločin biti pokriven američkom demokracijom i njezinom antifašističkom borbom? Dokle će antifašizam biti skrivač i pokrivač gnusnim zločinima? Vrijeme je da se to pitanje barem postavi, pa makar ostalo bez odgovora.
 
Ne znam koliko Amerika može pokrenuti rat zbog terorizma. Terorizam odavno postoji i nikad ga ne će nestati, dokle god bude među ljudima ljudi većih od običnih ljudi. Ti veći će ga, u skladu sa svojim probitcima, prouzročiti, činiti, druge terorizmu učiti i na terorizam ih poticati, dok terorist ne postane opasan svome učitelju. Tako i Amerika, učiteljica terorista, postade poštena žrtva tek 11. rujna 2001.
 
Koliko je neko veći i koliko se uzdiže nad ljude, toliki je terorist ili uzročnik terorizma. Neka nam pokažu dva primjera:
 
Priča nam sveti Auguustin u svom djelu «De civitate Dei» kako je Aleksandar Veliki uhitio gusara i pozvao ga na odgovornost. Gusar mu je u razgovoru rekao: «Oba smo jednaki. Ti imaš veliko brodovlje pa te zovu vojskovođom, a ja malo pa me zovu gusarom.»
 
Neron je zapalio Rim i okrivio kršćane za požar. Lako bi bilo da je to bilo samo jednom. No, mnogo je puta «Neron» (za)palio «Rim» kao bi mogao okriviti druge za svoje zlodjelo.
 
Koliko su oba ova slučaja primjenjiva na Ameriku neka svatko razmisli. Amerika, jer je velika, može velike bombe bacati gdje god hoće i istodobno suditi malome čovjeku što je nekoga ranio. U samoobrani! To je njezino «pravo». I eto joj ga. «Blago njoj ima se čim ponositi». I neka se «ponosi»! «Čestitam»joj.
 
Glede nebodera blizanaca i brze vojne akcije u Afganistanu, nije suvišno pitanje: Je li posrijedi «Neronov» trik? Da je Amerika čekala nekoliko godina pa tek onda zaratila, ne bi mi ni palo napamet takvo pitanje. No, brzo je zaratila, pa mi se ono samo nameće. Nažalost, ne mogu ga ni mimoići ni zaobići. Morala je, dakle, Amerika misliti na mogućnost takvoga pitanja i paziti kako će izbjegnuti sumnju da je ona 11. rujna 2001.srušila nebodere blizance da bi mogla napasti Afganistan. I, eto, to joj je pitanje plaća za njezinu brzopletu odluku.
 
Ne znam koliko je opasno naoružavanje Iraka. No, svatko se naoružava. Američki mi zahtjev sliči na basnu:
 
-          Odstrani rogove, reče vuk volu?
-          Ne ću, odvrati vol.
-          Ne odstraniš li rogove, ubit ću te, završi vuk. I ubi vola.
 
Budući da vol nije odstranio rogove, vuk se lažno pravda: Ubio sam vola zato što se nije razoružao i rogove odložio. I tako vuk, koji bi zbog volujskoga mesa ubio vola, ostaje poštenjak koji brani poredak u šumi. Budući da gladnom vuku treba mesa, stradat će svaki vol od vučjih ralja. I poslušni i neposlušni! Rogovi su izlika.
 
Svaki narod ima nešto od čega će živjeti. I Irak naftu. Treba li Americi nafte? Je li to skriveni i još neočitovani razlog rata? Ne znam! Kazat će povijest koja sudi svakome, a ne oprašta nikome. Ako Americi treba nafte, neka «uzme kantu u ruke», izbroji dolare i kupi nafte. Zašto bi ona morala biti gospodar naftnih polja na tuđem teritoriju? Zato što je lakše naftu imati negoli kupovati. Je li to pošteno? To politiku ne zanima, dodat će netko. Politika kroji poštenje. Zato se čuje krilatica: «Neka se svećenici u svojim propovijedima ne miješaju u politiku!» A zašto? Da bi političari mogli krojiti moral po svojim mjerilima i u skladu sa svojim časovitim probitcima. No, unatoč toj krilatici svećenik mora govoriti i svoju propovjedničku dužnost (iz)vršiti. Mora i zločin osuditi. Mora biti pred političarom kao sveti Ambrozije pred rimskim carem Teodozijem. Pred Bogom i njegovim propovjednikom nitko nije privilegiran. Ni političari! Svećenik će reći: moral nije na strani jačega. Jači bi morao biti na strani morala. On bi morao, neovisno o svojoj sili, ustanoviti što je moralno pa to tek onda to braniti: policijski, sudski i vojnički. A gdje je to? I je li ikada i igdje bilo to.
 
Kad bi, u sveopćem razoružanju, svatko se razoružavao osim Iraka, razumio bih američki zahtjev Iraku. No, nitko se ne razoružava, a od Iraka se traži razoružavanje. Zato ne mogu vidjeti poštenu namjeru u američkom zahtjevu. Pošteno bi bilo kad bi Amerika i, po ugledu na nju, sve ostale države uništile svoje oružje za masovno uništavanje, pa tek onda to zatražile i od Iraka, koji oklijeva razoružati se. Dalo bi se tek tada raspravljati o vojnoj akciji protiv Iraka. No, na čelu te akcije ne bi smjela biti Amerika, zbog zločina koji nju terete, a nas sramote.
 
Što onda s Amerikom? Neka se vrati u svoje granice u kojima je bila do svoga ulaska u prvi svjetski rat i u koje se pošteno vratila nakon prvog svjetskog rata. Jer, u svojim će granicama biti mirna i ona od drugih i drugi od nje. I bit će, nadam se mir, nakon povratka Amerike u vlastito dvorište.
  
Ploče-Tepčići 15. ožujka 2003. Fra Martin Planinić
 
 
P. s.: Vrijedi kao moj ovjereni i potpisani tekst. Ograđujem se od bilo kakvih pogrješaka u tekstu. Bit će mi drago, ako budem upitam za objašnjenje na nejasnim mjestima.
 


Post je objavljen 20.08.2010. u 21:24 sati.