Zadnjih dana sam na terenu i to se opet na neki način odrazilo na prehrambeni režim. I dalje dobro doručkujem, a kroz dan odem u trgovinu i kupim si sendvič, onaj pravi terenski, četvrt kruha ili lepinja sa brdo salame i sira i to zalijem jogurtom, a kada dođem kući još i večeru pojedem, nije da mi treba, ali jako puno volje treba da ignoriram čarolije koje se nađu na stolu, eto, radim i na tome. Jučer je počeo RuR, festival kakav nije viđen u ovim krajevima već dugo...nisam bio jučer tamo, propustio sam par zanimljivih bendova i zvijezdu sinoćnje večeri, Dubiozu kolektiv, razigrani angažirani bend. Ne idem ni večeras, popio sam pivo na dvorištu i nadao se da ću čuti bar nekakve zvuke s koncerta, ali ipak su dovoljno udaljeni da ovakvima kao što sam ja ti zvuci jednostavno ne dopiru...Bilo bi lijepo otići tamo i osvježiti se pivom u toj veseloj atmosferi, ali svezao sam se izjavom da nikuda ne idem. Čovjek mora paziti što govori. Nisam mogao ostati u mjestu ukopan, imam svoj posao i još neke obaveze koje moram ispuniti, ali sve ono što zalazi u područje zabave i svega onoga lijepoga što život nosi sa sobom mi je trenutno nedostupno...koliko dugo, pojma nemam, jer stvarno ne znam kako ću se iz te rečenice izvući. Rijetke su prilike kada se čovjek može družiti na taj način, moguće je da je u ovim krajevima i zaboravljeno kako se živi na tim i takvim festivalima, kada se mladi ljudi okupe i uživaju u opuštenoj atmosferi koja apsolutno ničim nije opterećena.
Post je objavljen 20.08.2010. u 21:01 sati.