Generalni diskonekt dogodio se navečer, na brdu, tijekom doživljavanja marginal-art klasika “Jabuka zla”.
U priči je redovnik (glumi ga tada još mladi Rie Kavixcos) upravo stigao do onog ključnog trenutka u kojem je uočio svoju pogrešku u prijevodu, zamjenu zbog sličnog spellinga jabuke i zla na latinskom. U svetom tekstu je tako sada stajalo da je jabuka voće sa stabla znanja, no original je govorio o nekom neodređenom, zlom voću. Grašci znoja sakupljali su se na dršćućim obrvama dok se prisilno suočavao sa svim implikacijama te spoznaje. Tiho, ali emotivno, hrvao se sa sumnjom u nepogrešivost svakog svetog teksta njegove vjere, ali još više, sa sumnjom u valjanost svega što je dotada u životu preveo. Bio je to krunski trenutak "Jabuke zla".
Najednom, Zoran izgubi tok. Sive, hladne i tihe samostanske hodnike u treperavim su, tjelesnim trzajima mijenjali osjećaj naslonjača pod njim, tiho zujanje emitera i pogled na nebo prepuno propelera, njih točno stotinu. Tad su i propeleri počeli trzati u svom spinu, neusklađeni sa svojim plusminus susjedima. Zoranova se percepcija, slijedeći vrtnju, zaokrenula, zavezala u čvor i iščeznula zajedno s propelerima. Skliznuo je sa svog sjedala. Udario je glavom u neuređeni granulirani pod. Desna ruka hvatala se za narukvicu, napipavajući i konačno pritiščući EmergenC udubinu. Čekajući da dođu po njega, zbunjen i paraliziran, Zoran je doživljavao kako svijet oko njega postaje sve manje zasićen, lišen svih indikatora, imena, prijevoda i grafika. Prije generalnog diskonekta i konačnog gubitka svijesti, doživio je kako ga sa šljunčanog tla podižu snažne ruke i odnose van iz dvorane.
Hannah nije pošla za njim. Nije ni zamijetila da ga nema.
***
Upoznao je Hannah negdje u ilegalnim dubinama još uvijek snivajuće Mreže, u uskrsnutim IRC kanalima u kojima su se okupljali buntovni mladi i fanatični stari sljedbenici usnulog boga-stroja. Članovi ove posve slobodne i dezinhibirane supkulture bili su puni prezira prema unaprijed klasificiranoj sigurnosti Uzorka. Za Administraciju i njihove rigidne sustave i protokole kontrole ustima i tekstom izricali su samo riječi pogrde, a u umu gojili samo misli mržnje spram ideje oceana po kojem se može ploviti, ali ne i zagrebati ispod površine ili, ne-dao-Cthulhu, doliti još koju kap. Pobunjeni i zaslijepljeni, u ostacima su Mreže neobuzdano stvarali neobuzdivo, bez osvrtanja na prijetnju singularnosti koja im je svima visjela nad glavom, svakim njihovim korakom bliža beskonačnosti.
Jednog se dana javila se na jedan od njegovih oglasa za prodaju (prljave li riječi) praznih domena, želeći se useliti u stari prostor jedne pradavne glazbene socmreže i ponovo ju otvoriti, s namjerom da svojim članovima omogući zajedničko stvaranje glazbenih iskustava koja će [quote] revolucionarizirati teatar glazbenog doživljaja [/quote]. Također je zatražila prostor na jednom od Zoranovih poslužitelja, kao i ambicioznu proporciju ukupne propusnosti podataka. Komunikacija je, posve opravdano, počela poštom, u strogo tekstualnom i sumnjičavom obliku. Hannah se bojala da ne upada u neku zamku paternistički nastrojenih Admina, dok se Zoran isprva nije mogao odlučiti je li riječ o stvarnoj osobi, botu ili pak policijskoj akciji usmjerenoj protiv njegovih slobodnotržišnih aktivnosti. Ipak, nakon nekoliko pisama, jednog chata, Zoran se ohrabrio dovoljno da predloži glasovnu komunikaciju, a ubrzo potom i sastanak, ARL, s vlastitim prikazima.
Tako su se prvi puta sastali, svaki u svom gradu, za svojim stolom u mjestu svog odabira, javnom, negdje gdje mnogo ljudi priča s praznim stolicama, ili pak sa mrljama neodređene visine i oblika, ovisno o postavkama doživljajnih usadaka. Iako su se dogovorili da će koristiti vlastiti izgled, Zoran je, u napadaju staromodnih rodnih stereotipa, bio uvjeren da je ona, u napadaju taštine sklone njenom rodu, ipak modificirala svoj. Uostalom, koliko je puta među stvarnom tijelu nesklonim mrežofilkama vidio nemodificiran, originalan prikaz? Obično bi prolazile kraj njega u obličju humanoidnih životinja, animiranih crteža ili pak spodoba sa previše ekstremiteta i organa. Mnoge su preuzimale izgled sebi omiljenih likova, paradirajući uokolo u nježnim obličjima neke od ljubavnim jadima zbunjenih Marsovki iz poznate kolonističke sage "Olimp" ili, primjerice, u nešto feminističkijem i snažnijem izdanju O'Tynn, hrabre ruke zakona u borbi protiv UI-štujućih kultista WWW-a.
No, sve sumnje koje je Zoran imao, nestale su kad je iz Edinburgha skočila do Zagreba na produljeni odmor. Hannah, ako joj je to bilo pravo ime (a kome je u današnjim aliasima napučenim vremenima uopće stalo do imena?), bila je jednako prelijepa i u stvarnom životu.
Kvantnim čudom, ubrzo se desila ljubav.
Jutro prije diskonekta, stigli su iz Zagreba u Montonu. Stogodišnjica festivala, pod karakteristično kičastim, loše organiziranim Italo vodstvom trebala je sudionicima omogućiti spoznaju različitih trenutaka u povijesti festivala. Zoran je glasao za smještaj u šatoru, a Hannah ga je poduprla. Respektabilnih rekuperativnih ćelija u gradu više ionako nije bilo, a ostalo bi značilo odabrati nešto što je neodržavano i/ili opasno, ili što bi zahtjevalo previše BDP-udjela nego što je Zoranu pripadalo po njegovom komunalnom trudu. Dakako, svojim se malim ilegalnim bogatstvom u uslugama, reklami i vezama, nije mogao poslužiti van Mreže, što ga je frustriralo, podsjećajući ga na ograničenja samog Uzorka.
Stoga, šator.
U lokalnom je skladištu Zoran odstupio neznatan komadićak svog BDP-udjela skladištarima u zamjenu za nabrzaka odabranu plahtu plastike. Rasprostrli su ju pod i nad nekim smokvama, Istriji navodno endemski specifičnim. Navodno. Itali su ostali majstori propagande, iako ju više tako nisu smjeli zvati. No, “Ruža pod drugim imenom svejedno ruža jest” vrijedilo je i dalje. Trgovina i marketing bili su pojmovi kojih se nisu uspjeli odreći u korist robne razmjene i jednakih prilika, usprkos dvije generacije navikavanja na novi poredak. Možda im je to jednostavno u krvi.
Kraj Zorana i Hannah smjestili su se neki klinci iz Sino-saveza, koji ubrzo nakon što se par smjestio pristupili Hannah i zatražili razmjenu za njenu marihuanu. Hannah im je dala četvrtinu svojih zaliha, prijavila robnu razmjenu i popravila ukupnu škotsku bilancu, pa tako i svoj udio za neku brojku podosta udaljenu od zareza. Klinci su se tad povukli pod svoj šator i postavili svoje XPmitere. Xue, najstarija među njima pozvala je Zorana i Hannah u domet da vide što se zbiva u glazbenom teatru uskrslog zmaja. Zoranov doživljajni usadak, namješten na automatsko prepoznavanje novih doživljaja, našao se preplavljen sa nekoliko setova raznih udaraljki u kontrapunktu, gorko metalnim okusom i furioznim prebiranjem električnog kata.
Kasnije su zapalili frulu mira i slušali Xue kako priča o Sino-savezu.
[xXx]ue: kad su nedavno omogućili decentralizirano povezivanje sadržaja i otključali podršku za semantički web bila sam :O
[xXx]ue: jest da još uvijek moraš tražiti dozvolu i sav kôd i sadržaj mora proći kroz Savršenu Kontrolu
[xXx]ue: ali i to je veća sloboda od ove u europi :P
Zoran: Živio sisAdminat? :)
[xXx]ue: oTL
[xXx]ue: xD
Zoran: Doživio sam nedavno predavanje dr. Zaimana Furtona "Buđenje nadAI u Uzorku Sino-saveza".
[xXx]ue: aww, Furton...
Zoran: Uglavnom, tvrdi da je kod vas Mreža dio sastavni Uzorka, pod Savršenom Kontrolom adminata, te nastavlja da je shodno tome, strojobog Mreže budan, i da je prokineski raspoložen.
[xXx]ue: lol
[xXx]ue: Furton je i dalje ostao ksenofobični zapadnjak, bez obzira na njegove misli o singularnosti, tu obično priča pametne stvari
[xXx]ue: ovo sve ostalo je samo sedicionističko smeće koje je prije pedesetak godina već bilo zastarjelo i neprikladno za Pomirbu
#@nn@#: dakle, ne pokušavate preuzeti svijet uz pomoć elektronskog božanstva kojeg ste sami stvorili? :P
[xXx]ue: :D
[xXx]ue: ima nas svakakvih, ali vjeruj mi...
[xXx]ue: nema dovoljno ludih za jahanje na singularnosti
Želeći promijeniti temu, Xue trepne prema glazbenom XPmiteru i Zorana i Hannah preplave doživljaji. Hannah se digne i krene plesati, divlje se bacajući, brojeći ovce na ritam ratnih bubnjeva. Zoran zapleše sa njom.
***
Slijevaju se boje mirisi zvuci, njegov mozak ne osjeća bol ne provodi dobro, tok mu se vraća tek u meditehovoj prikolici. “Jabuka zla” završila je bez njega.
Mediteh: eh, njab se vratio. :) jeste dobro? congrats obojici.
Zoran šuti.
Mediteh pucne prstima pred Zoranima: sve u OK, sudioniče? mislim, odnosno - nije. nema doživljaja za tebe neko vrijeme. usadak je spržen, generalni diskonekt. nasreću, imamo i neke video projekcije, u sklopu oživljavanja prošlosti, tako da Motovunske Prič... ovaj za sada samo Filmski Festival nije za tebe izgubljen. oporavak će biti zanimljiv, ovisno o tome koliko si plastičan.
Zoran: [zbunjen] Što? Kako?
Mediteh: komisurotomija. CC ti je presječen lezijama na parsovima tri do dvanaest. postoji neznatna komunikacija među hemisferama kroz niže strukture i kroz preostale parsove žuljavog tijela. ali praktično si sada dva puta po pola čovjeka. evo ruke.
[rukuje se sa Zoranom sa obje ruke]
naravno, uprava MP(FF)-a ne prihvaća nikakvu odgovornost. pisalo je u upozorenjima. oporavak će se dogoditi sa vremenom, uz obavezan prethodan posjet neurologu.
Zoran: Dvojak sam?
Mediteh: yup. teh drama. :D bez brige, nisi ni prvi ni zadnji, mislim. znao si da ti se GD može dogoditi, ne?
Zoran: Pisalo je u uputama. Nisam mislio da se može desiti meni. Što sad?
Mediteh: nikad, nikad ne misle da se njima može dogoditi. to ti je ko spolna bolest, svi se jebu, a nitko ne brine. ništa, čekaj. proći će. shvati da pola tvoje percepcije ide jednom, a pola drugom. a možda ju i dijele, tko to zna. vidiš ovaj instrument?
Zoran [kimne]: Ne.
Mediteh: upravo tako. čekaj... [prođe nekoliko sekundi] frag ga jebo. nemam više vremena za tebe. neki mulci su se zapalili kraj barbakana. idem jurim. u brejsletu su ti neki pamfletići, pročitajte ih, može, dečki? ak nebu kaj jasno, ovdje sam.
Mediteh iskorači iz svoje prikolice i iz postojanja.
Zoran odmota narukvicu sa lijeve ruke. Razmatanje je išlo nekako sporije, kao da se ruke nisu mogle dogovoriti oko pravog načina da ju prime. Suradnja samog sa sobom bila je još neuspostavljena. Pamfleti su bili nerazumljiva stvar, napisani napola sve dok ih nije premjestio u vidno polje desnog oka. Drugi Zoran, onaj u desnoj hemisferi, nije razumio pisano. Ili, ako jest, nije to želio priznati Zoranu u lijevoj.
"Znači diskonektirani ste?"
Zoran preleti pogledom kroz tekst i shvati da ništa nije polovio, pa se zaustavi na jednom odjeljku i natjera se čitati. Sporo. Polako. Vraćajući se ponovo. Fokusiran. Frustriran. Blokirati sakadičke skokove očiju. Ne više od potrebnog. Dakle:
“Većina komisurotomiziranih nema prevelikih problema u funkcioniranju. Koordinacija dvije strane tijela se zahvaljujući plastičnosti mozga relativno brzo uspostavlja. Sve se ostalo, značenja i misli, kod potpuno komisurotomiziranih gotovo nikada ne uspijeva prenijeti. Što vidi i zaključi i nauči jedan, teško može spoznati drugi. Doduše, kako je iskustveni svijet obojice smješten u istom tijelu, to obično dovodi do istih ili barem preklapajućih spoznaja, no ponekada se spoznaja nečeg što se pojavilo samo u jednoj polovini perceptivnog polja zadrži samo u jednom umu. Kod parcijalno komisurotomiziranih, spoznaje se mogu dijeliti, ali tek sa vremenom, kako se komunikacija među hemisferama ponovo uspostavlja, a dva uma sve više postaju jedan. Iako nas je sada mrtva evolucija obdarila sa ogromnom dozom samopopravljanja, za sve one koji su licencirani odstupiti dovoljan dio svog BDP-a ili su prikladno osigurani, preporučljivo je postupak ubrzati nanoperacijom, te pričekati period od barem dvije godine nakon parcijalnog diskonekta prije reinstalacije doživljajnog usatka, po mogućnosti uz prethodnu kontrolu EU certificiranog mediteha (popis istih za Zagreb je na dnu).
Preporučeni linkovi:
Svakodnevne obaveze bez usatka#
Stigma bivanja nulom i kako se protiv nje boriti#"
Oči su ga pekle. Predugo nije čitao. Ili je i to posljedica diskonekta?
Zamotao je narukvicu nazad i obećao si da će nastaviti kasnije. Sjećao se doživljenih članaka o diskonektanim ljudima, o mjesecima vježbe potrebnim da mogu čitati običan tekst bez glavobolje. Feces. Sutra će doći na novi pregled i vidjeti kakvo je stanje. Zaboravio je upitati mediteha što će biti s usatkom. Ako su mu oštećene samo konekcije, vjerojatno će se samouništiti, rastopiti i postati još samo jedno klupko proteina u njegovom tijelu. Bolje da ne razmišlja o tome. Još uvijek je bila noć i za njegovo općenito stanje bi možda bilo bolje da odspava. Pritisnut snažnim butthurtom u glavi, odlučio je vratiti se u šator. A i Hannah bi mogla biti tamo [uspjeva pogledati na narukvicu iz drugog pokušaja], već je četiri ujutro. Uz nezamjetno teturanje i privikavanje na samog sebe, Zoran napusti meditehovu prikolicu.
Grad je nekako postao veoma jeziv, tih i taman, lišen svih umjetnih doživljaja i dodataka. Izbivši na glavnu plesnu ulicu, Zoran se probijao kroz masu revela koji su se ritmički izvijali u gotovo potpunoj tami i tišini, dahćući i uzdišući i ljubeći se. Katkada bi se izmaknuo udesno, a da ne bi znao zašto, ili pak klimnuo nekoj osobi za koju nije niti znao da je tamo. Pretpostavio je da to onaj drugi Zoran, koji vidi sve lijeve polovice oba oka. Laknulo mu je kad je konačno napustio tu gužvu i kad se bujica ljudi pretvorila u male zaostale skupine, razbacane nasumično po uskim kamenim uličicama na putu prema kampu. Iako su se noge već pomalo privikle jedna na drugu, svejedno se pridržavao zidova.
Nošeni laganim povjetarcem, do njega su doplutali fragmenti razgovora.
(unknown):(hrpa kineskih slova koje enkoding neće prepoznat ovdje - "razumiješ me")?
(unknown): hm, ma da, ali reci mi da ovo nije obećana nam Eudaimonia (tm)...
(unknown): (šuti! pogrešna veza!) Nemaš pojma o čem pričaš, (ludo)!
Nije ga zanimao sadržaj razgovora, pa je produljio dalje, promijenivši zidove pritom. Iako, da je imao usadak, mogao bi ga natjerati da prevodi sada nepoznato. Pitao se kako će sutra komunicirati sa Xue. Možda će ona znati engleski ili eukomon. Ili će Hannah prevoditi.
Uske strme uličice pretvorile su se u šire ravnije ceste, vrtove, školska dvorišta i, konačno, predvorje kampa. Štand s pićem i kartama, drvenim klupama i šljunkom i mnoštvom ljudi koji plešu na nepoznatu glazbu, no ovaj puta ne u gotovo potpunoj tišini. Zoran je po pjevanju shvatio koju pjesmu svi kolektivno doživljavaju.
"Bienvenida a Tijuana / Bienvenida mi amor / De noche a la maana / Bienvenida mi amor"
Tradicionalni Chao. Uobičajen sastavni dio Motovuna. Večer je očito pomalo primicala kraju. Opušten, iako i dalje zbunjen, Zoran je mirno prozombao i kraj ovih revela i dovukao se do svog šatora, spreman pasti u komu, kad se najednom ukočio. Pogled mu je bio čvrsto fiksiran na svoju novu susjedu Xue i njezine, koji su se stisli oko svog stabla poput male obitelji hrčaka, no oni nisu bili razlog Zoranove nagle uznemirenosti.
Znao je, istovremeno, da ima snažan poriv pogledati ulijevo, u slijepu točku, isto kao što je znao da ga nekako vuče snažan poriv da ne pogleda tamo, već da nastavi dalje, što je, kako inače završavaju sve neodlučnosti, rezultiralo time da se ukipio na mjestu. Osjećao je kako mu krv juri u lice, kako mu se zjenice šire, kako brže diše. Što se to dovraga...
#@nn@#: zoran! what r u... OMG! Im so sorry!
Zoran: Što?
Donekle opijena Hannah utrči u njegovo vidno polje i zagrli ga.
#@nn@#: :((( I didnt mean 2! It wuz just... It just hppnd! sorry...
Zoran: What happened?
Hannah [šuti; zbunjena]
Iza nje se pojavi neki kreten, izašavši iz iste slijepe točke. Zoran je pretpostavio da je tip kreten jer mu se želudac zavezao u čvor kad ga je vidio. Konačno, skopčao je što se desilo.
Zoran [mekano]: A. Tako.
#@nn@#: sorry... I thought u left me & then I couldnt find u and...
Zoran se čak nije ni potrudio uspoređivati s Kretenom. Kreten je bio možda bit viši i nešto modernije odjeven. Imao je kovrčavu kosu, što je također bio plus, ali osim ako mu sada nepostojeći indikatori ne bi rekli nešto veoma impresivno, bilo je teško procijeniti što je u njemu bilo toliko drugačije da je Hannah... Štogod već da je radila s njim. Desni Zoran bi znao, ali nažalost ili nasreću, Desni nije znao pričati. Lijevi Zoran osjeti kako ljutnja popušta i kako se umor vraća, snažniji nego ikad.
Zoran [rezigniran]: Radi što hoćeš. Ja idem spavati. Usput budi rečeno, I got GD'd and was dragged away from the "Pomme du Mal" experience. So, you might not want to date a 0 (zero) anyways.
#@nn@#: what do you mean GD'd!? r u allright? zoran... please. forget this, this was just, I dont want him, it...
Zoran: ... just happened. Sve u OK. Ja idem spavati. Hoćeš pričati o tome? Fine. Pričat ćemo ujutro.
Kreten stane pred Zorana.
(unknown): Sorry, man. Hier bin ich das Idiot. Ich habe sie geküsst, und ich wusste nicht...
Zoranova lijeva ruka naglo se trzne i na opće iznenađenje svih prisutnih opali Germanu izniman lijevi kroše, kojeg je, odmah prije nego se pogođeni stigao pribrati, pratilo grabljenje za glavu i povlačenje prema podignutom lijevom koljenu. Kreten se slupčao na tlu, dejzan i zbunjen. Iz njegovih je usta uslijedila hrpa nerazumljivih, ali načelno apologetskih riječi. Desni je Zoran mrko slušao, pa se zahihotao i, kleknuvši na svoje koljeno, čvrsto zgrabio Germana za nos i malo ga povukao u plusminus. Pa pustio.
Zoran: Oprosti. Nisam sasvim svoj danas. A sad, šu.
German se uspravi, zatetura i izgubi se u šumi šatora i stabala. Hannah je ostala stajati, ukipljena i zabezeknuta.
#@nn@#: so... tomorrow, huh?
Zoran odmahne glavom i stropošta se u unutrašnjost šatora kao vreća mačaka.
Zoran [mrmlja, sneno]: Dap. Vidimo se ujutro. :I
Kroz polusklopljene oči promatrao je kako se Hannah uvlači u svoj dio šatora i potom skliznuo u san. Nepunih 90 minuta kasnije, dva su Zorana, posve nezavisno, sanjala snove pravednika.
__________
I tak, malo cyberpunka.
Glazba? Možda kasnije. Ionako ju ne doživljavam trenutno.
Post je objavljen 20.08.2010. u 00:29 sati.