Gotovo da mi je lutanje blogom i pretraživanje raznoraznih postova brojnih blogera postala uobičajena navika pa se ponekad pitam što li pojedine ljude motivira na pisanje o nekoj, možda čak neuobičajenoj temi.
Pitam se gdje uopće ljudi nalaze motivaciju i teme za postove.
Konkretno u mojem slučaju, moja stara obiteljska kuća koja je već nekoliko godina od smtri moje majke prazna, za mene je nepresušni izvor motiva koje obrađujem u svojim postovima.
Prije nekoliko dana, budući da sam još na GO-u, u ranim jutarnjim satima prolazila sam pored te moje kuće i zastadoh na par minuta, onako u žurbi, samo da zaliti cvijeće koje je još uvijek bilo u dubokoj jutarnjoj hladovini.
A da bih došla do vode, morala sam odšetati kojih 20 -.ak metara kroz travu do gležnja koja je još uvijek, bez obzira što je bilo negdje oko 9 ujutro, bila puna debele, svjetlucave rose.
Nije mi preostalo ništa drugo nego zavrnuti traperice do koljena a otvorene sportske sandale s niskom petom koje sam imala na nogama nije mi bilo žao smočiti, čak ni da su se toga trena raspale. Bio je predivan osjećaj osjetiti dodir mlade i rosne, vlažne trave na vlastitoj koži, isti kao u neka davna vremena dok sam bila dijete.
Pitam se samo koliki smo li mi rijetki sretnici koji, bez obzira što živimo užurbanim urbanim životom možemo ponovno osjetiti toplu jutarnju rosu na svojim nogama budući da ja takvo nešto nisam doživjela godinama unatoč tome što živim u provinciji, a kamoli pak oni od vas koji su u gradu.
I tako sam došla do zaključka kako mi moja stara obiteljska kuća trenutno ne služi baš za ništa osim kao neiscrpan izvor motivacije za pisanje.
Znam da to neki ljudi ne mogu razumijeti, ne može čak niti moja najbolja prijateljica kojoj nije jasno da me pisanje može toliko oduševljavati i rasterećivati, da mogu intenzivno doživjeti cvjetnu livadu i pisati o njoj jer ona takve stvari čak niti ne zapaža.
No i takvi ljudi koji žive u realnosti a ne u oblacima poput nas koji pišemo, zasigurno imaju svoje ispušne ventile.
Još jedan od mojih ispušnih ventila bio je i današnji popodnevni odlazak u grad s kolegicom s posla, a utisci s istog biti će tema mojeg slijedećeg posta.
Do tada, puno pozdrava svima!
Post je objavljen 19.08.2010. u 20:57 sati.