Marketing
Pucketanje prstiju
Dani se gube u Sunčevim zalascima
i ponove se nalaze u njegovim izlascima
vrijeme poput potoka teče i nestaje u daljini
tmurni oblaci prikrivaju sjećanja utisnuta u prostor
Negdje u krošnjama svemira čuje se šum prošlosti
nejasni zvuci o počecima Početka, poput nekog praska,
pucketanja prstiju Nekoga domišljatoga, tajastvenog
skrivenog iza zastora zvijezda, igre svjetla i tame
I sve titra, titra...
18.8.2010. Tomislavgrad
Razmišljam o filozofiji, vjeri i znanosti, promatram beskonačni svemir i divim se Božjoj dosjetljivosti. Znanost ne može nikako dokazati ili pobiti Boga, ona mu se može samo diviti, ali oholost je prevladala...
Slijep li je svijet samo, no živimo u toliku neznanju, znanost nije izvor istinskog znanja, jednostavno ne daje odgovore...
Nisam ni slutio koliko će mi se misli roditi u ovome malom mjestu, gledajući Božjim očima sve ima neki viši smisao. Milost na milost mi dolazi s Nebesa. Gledati u nadnaravno u međuljudskim odnosima je čudesno, pa čak i kad ljudi griješe, vidi se Božje nastojanje.
Svugdje je prisutan, samo daj je oholost sakriti i otvoriti oči duše i svaki čovjek bi vidio puninu Njegove ljubavi, Njegova Logosa u svemu stvorenom...
Ljudi se sami odlučuju za Boga piše u Katekizmu Katoličke crkve.
Jedan je Bog i jedan je Spasitelj svijeta, Isus Krist. Nema drugog.
Vaš Defton!
Bog vas blagoslovio.
:)
Post je objavljen 19.08.2010. u 14:51 sati.