Isprovociran konfekcijskom ponudom hrane restorana u firmi, upustio sam se u kolumbovsko istraživanje bespuća kulinarske zbilje. Nakon apsolviranja pašte, riže i sličnih proizvoda još bliskih iz studentskih dana, a zaintrigiran makrobiotičkim principima, red je došao na kus kus.
I prvi susret s kus kusom je prošao više nego dobro.
GLAVNO JELO
Kus kus s povrćem i tunom.
Jedino je bitno zapamtiti: koliko kus kusa toliko i vode! Nakon odmjeravanja i procjene količine (tu treba prakse, iako sam uspio pojesti oveću količinu spravljenog 2 x kusa) vrelom vodom treba zaliti kus kus i pustiti jedno 10 min. Za to vrijeme lagano sam prokuhao mrkvu i tikvice. Na kraju sam sve to pomiješao, dodao zericu tune i feta sira, te malo začinio octom! Voila, iznenadio sam sam sebe ukusno spravljenim jelom, kojeg bi mogao nazvati i zdravim. Činjenica da je moj cimer, gurman i "karnivorus vulgaris" pojeo omanju porciju govori sama za sebe.
DESERT
Vrag mi nije dao mira, pa sam isti dan isprobao perverziju od deserta s kusom. Glavna procedura je ista; voda (ovaj put s dodanim grožđicama) zavri, ide preko kus kusa. Dok se to kiša, otopi se čokolada (količine određene odokativno ali opet prilično dobro pogođene). Na kraju se u čašu (prozirnu, da se pohvalite frendovima) uspe kus sa grožđicama, nareže par komada banana i prelije sa čokoladom. U frižider na dva sata, a može se i vruće, i opet za prste polizati.
Menza in your face!
Post je objavljen 19.08.2010. u 11:04 sati.