Jednako kao i sve sa ovim filmom marketing je pomno u suradnji s režiserom osmislio. Zanimljiv jer je većini od nas to engleska riječ koju ili nismo nikada čuli ili ako jesmo onda nikada je ne upotrebljavamo. To je svakako hvale vrijedan anglo-lingvistički potez ovog režisera ne bi li se rječnik prosječnog govornika engleskog što više obogatio. No kad je film u pitanju nikad nisam promišljao o filmu kao o nekom lingvističkom oruđu. To on jednostavno nije ili nije na takav očit način. Sigurno da služi u svrhe širenja anglosaksonsko – marketinško - tržišne logike, no ovdje je to prvi očiti primjer prenemaganja. Nolan je da se nekako osvrnem na njegove prapočetke jedan od režisera koji su, ako ne puno obećavali, onda ispunili svojim filmom prvijencem onu praznu nišu u trezoru novih filmskih ideja. Jedan film kao što je „Memento“ neće se uskoro vidjeti na filmskom platnu. Nakon toga slijede filmovi koji nisu na diku. To su: prosječni „Insomnia“, obećavajući „Batman begins“, još jedan prosječni „Prestige“, izuzetno dobro izreklamirani na smrti glavnog aktera filma ... „Dark knight“. I sad kada se uzme sve to u računicu Chris ne zaslužuje višu ocjenu od 3. To i nije neki prosjek kojime bi se netko tko stremi visoko trebao hvaliti (istinaBog to je moja procjena, no kako se nitko ni ne sjeća tih filmova kad priča o Nolanu ili ih namjerno zbog bezvrijednosti pokušava prikriti činjenice su to koje otkrivaju vrijednost zaborava tih filmova). „Inception“ je svakako jedan od filmova koji čini nekakav pomak Nolana (grozno je uopće pomisliti koliko u Hollywoodu režiseri nemaju svoje Ja ili kičmu) na putove stare slave, no ono što Inception nudi je ipak jedan jeftini i već dobro znani zaplet potpuno na momente predvidljiv. Svaka čast na ideji da se maštom o snovima i značenju snova kroči u neko nepoznato područje filma, što je svakako na tragu jedinstvene ideje koju nam je predočio u filmu Memento, no to se uvijek da unakaziti kompromizerskim i mainstreamovskim filmskim rješenjima za kakvima je Nolan u htjenju što efektnijih filmskih rješenja zapleta i raspleta na filma i bio posegnuo.
Putokazi
Naime pažljivom gledatelju takvi detalji ili smjerokazi u kojem pravcu će radnja teći nikako neće promaći i biti će kao usred „bijelog dana“ uočljivi. Za zaplet Inceptiona je katastrofalno loše da nam se daju hintovi kuda će teći radnja, karte se prerano otkrivaju, radnja se čini predvidivom i na kraju definitivno onaj najbitniji dio filma a to je filmska čarolija se u jedan tren time raspline. Dakle nekoliko je tih jeftinih, predvidivih, ali svakako djelotvornih rješenja. Prvi, je naznaka da se radnja događa kao fleš back (sličnom rješenju je pribjegao u svojem prvijencu "The following", gdje radnju glavni lik poznatiji kao The young man tijekom cijelog filma prepričava policijskom inspektoru. Još jedna naznaka da se Nolan pokušava osvrnuti u razradi svojeg najnovijeg filma na slavni početak svoje karijere. Pomalo autoerotično.) na protekle događaje gdje već možemo tumačiti kako eto nešto se nešto već krupno i negativno dogodilo glavnom liku i da ćemo to saznati negdje na samom kraju filma. Zašto baš takvo scenarističko rješenje?
Idemo dalje. Drugi hint je možda manje vidljiv ali jednako primjetan. Riječ je o izboru oruđa kojime naš sanjač shvaća kako se eto nije probudio iz sna već da taj san i dalje traje. Leonardo DiCaprio ima zanimljivo sredstvo upozorbe, to je mali zvrk. Prokazujem ga predvidivim jer se u jednom svijetu mašte kakav predstavlja medij filma, taj zvrk može vrtjeti beskonačno i time nam možda otkriva kraj filma i najavljuje eventualni nastavak (savršeno sredstvo da se najavi možebitni nastavak). Neki će taj postupak proglasiti genijalnim rješenjem u filmu ne ono predstavlja jedan nevjerojatno banalno vidljiv i uočljiv filmski detalj koji nam opet previše pred naše oči stavlja režiser i razotkriva zastor krajnjeg ishoda.
Nevjerojatna sličnost sa Matrixom
Ono drugo što nevalja na filmu (osim tih nekih možebitnih hintova) jesu i nevjerojatne sličnosti svijeta Matrixa sa svijetom Inceptiona. Prvo često se spominje arhitektura snova u Inceptionu. Spoj arhitekture i snova ističe i u svom nedavnom intervjuu i sam Nolan (i tome pridaje nevjerojatno važnost). Sve to ne bi bilo bolno da i u Matrixu arhitektura nije dignuta na pijedestal pa tako u Matrix reloadedu imamo i lik Arhitekta koji hladno tumači Neou svoju viziju Matrixa. Najbitnije od svega da i Matrix i Inception nam nude jednu istu stvar a to je neka vrst kolektivnog sna u kojoj je sve moguće pa i to da pojedinci lete. Ono što je pečat Matrixa je jako bitno i u Inceptionu. To su momenti borilačkih scena i ono bitnije i zanimljivije fale safe device-i/osobe u čijem snu se boravi. U Matrixu sama Matrica šalje u snu svoje agente i centurione u svijetu realiteta. Identično je to i u Inceptionu. Ne zovu se tako ali sve to jako jedno na drugo naliči. Borbe u nekom bestežinskom stanju su jednako prisutne u oba filma, a nekakav su trade mark Matrixa. Sam Cobb (tumači ga Leonardo DiCaprio. Zanimljivost s imenom ovog lika jest da je istog imena kao i negativac njegova filmska prvijenca provalnik Cobb. I u Inceptionu je Cobb provalnik i orobljava slično kao i u The followingu tuđe snove samo što je u naravi dobar.) je vođa i pomalo nalik Neou, no ipak Cobbova ljubovca je mrtva spočetka (ili to nije tako) dočim Trinity nije.
Tendencije ka klasiku
Ono s čime se susrećem ovih dana jesu pitanja nekih mladih filmofila (sf - zaljubljenika) glede statusa klasika ovog filma. Nitko to od njih ne izriče na glas ali je sveprisutno. Svakako da svaka generacija želi imati svoj film koji otvara neka socijalna ili filozofska pitanja. Dakle svaka generacija, svjesno ili nesvjesno, tendira imati neki svoj predznak ili rječnikom filma jednostavno želi imati neki film koji donosi nešto revolucionarno i još neviđeno u svijetu filma. To Nolan naravno nije postigao s ovim filmom unatoč njegovoj tvrdnji kako je scenarij smišljao punih 10 godina (na temelju jedne svoje ideje iz djetinjstva) i kako je eto film snimljen po navodima producentice u 6 zemalja svijeta. Ništa revolucionarno nije prikazao da već na neki od načina nije prikazano. To me dovodi do konstatacije kako je Nolan pronašao toplu vodu, no zbog svog zvjezdanog statusa i odličnog pedigrea sa dva fenomenalna filma s početka karijere („The following“ i „Memento“ – za filmove za koje je napisao originalni scenarij kao i za Inception ali ipak je bilo tada više želje za nekim dokazivanjem što je polučilo nešto ipak filmski originalno) hollywoodski producenti su mu skloni dati poveće vreće novca, dok sa bilo kime od nas to ne bi bio slučaj. I svakako nije još snimljen sf koji je dostojan svrgnuti Matrix (ili neki drugi), unatoč tome što mnoge generacije mladih filmofila uporno tragaju za svetim gralom Neotkrivenog i što u oni u pomanjkanju kvalitetnih sf-ova posižu i za prosječno dobrim, ali ne i revolucionarnim. Previše je to svojevrsno silovanje vremena glede nečega što tek treba pokazati svojim kvalitetnim sadržajem svevremenost i dostojnost nazivanja klasikom. Mišljenja sam kako ćete se još načekati jednog takvog filma. Revolutions ipak ostaje vezan samo uz Matrix, a ono što Inception na dubljoj instanci analize pruža jest zapravo nešto jako opipljivo glede stanja američkog visokokomercijalnog filma: sveprisutna bolna nestašica novih svježih ideja.
Post je objavljen 19.08.2010. u 12:00 sati.