Nakon promišljanja dal to ikome pokazati, ipak mislim da je u redu da to napravim jer, iako osobno, ipak je to komadić nečije duše pretočen u umjetnost, i bilo bi šteta da to nitko nikad ne vidi... Objavit ću pjesmu koju mi je napisao frend kojeg sam spominjala u prekjučerašnjem postu. Poklonio mi je za Božić 2007.. Ja sam njemu poklonila suvenir od školjaka kojeg sam sama napravila, valjda mu se dopalo. :)
Nešto najljepše što sam imala prilike pročitati; pjesma me dirnula do suza, a ja, pa plačem valjda svakih sto god...
BIJELO LICE, BIJELA DUŠA
BIJELI SNIJEG
Rane i tragove na duši je prekrio snijeg
Večeras se u tvom srcu rodio Bog
Shvaćaš da uzaludan je tvoj bijeg
Dopusti da osjetiš puninu osjećaja tog.
Možeš li vidjeti u pahulji odraz svog bijelog lica?
Osjeti bijelinu na dlanu,
Slušaj blaženstvo rajskih ptica,
Zaboravi prošlost gorku i slanu.
Odmori sa nama barem ovaj dan,
Zamrzni misli, ja ću zaustaviti vrijeme
Pokušaj vratiti zaboravljeni san.
Neka ti noć ova bude svila,
Otvori dušu prema zvijezdama
I biti ćeš ljepša no što si ikad bila!
Teško je bit ravnodušan na ovo....Meni je to prelijepo,neznam što da drugo kažem.
Piše on inače pjesme, pričao mi je koje sve tematike, ali mi ih nije baš pokazivao, tek tu i tamo nešto....
Post je objavljen 18.08.2010. u 23:34 sati.