Pregled posta

Gdje su nestali svi kauboji?

Marlboro Men
Moram priznati da sam se ovog ljeta nauživala vesterna i vestern-serija više nego ikad. Eto barem da nečemu ljetni poslovično-reprizni termini posluže. Uspije se uhvatiti nešto novoga, ali i nešto staroga vrijednog gledanja.
Zahvaljujući tome uspjela sam pohvatati i treću nažalost zadnju sezonu Deadwooda, genijalno-opake i opako-genijalne vestern serije koja je toliko sirova da je s razlogom prikazivana u kasnim noćnim terminima (jedan od rijetko pametnih poteza naše domaće kratkovidnice). Jer ova produkcija uistinu nije bila za dječje oči, niti za oči osjetljivijih duša koje ne podnose sirovu realističnost (krv, jezivo okrutna ubojstva i sočne psovke, svega toga u Deadwoodu bilo je na bacanje). Zapravo, mislim da je Deadwood čak i oborio neki američki tv rekord u količini izgovorenih psovki po minuti i epizodi. Ku..i, pi.de i pi.ke u ovoj seriji služe kao najnormalnije poštapalice, a kao apsurd i začin dolazi činjenica da u Deadwoodu unatoč žestokim psovkama – nevjerojatna galerija likova utemeljenih na stvarnim povijesnim ličnostima (pozitivci-negativci i svi oni između), ama svi likovi govore uzvišenim elokventnim gotovo poetskim jezikom antičkih govornika. Rijetki pozitivci su na riječima škrti, dok su silovatelji, lopovi i ubojice - iznimni životni filozofi.
*ubojice filozofi
A i pozitivci nisu uvijek pozitivci već znaju biti i bad guys, kao što i najmračniji likovi ponekad ispadnu good guys. Recimo takav je i jedan od nosivih likova A.Swearengen u maestralnoj interpretaciji Iana McShanea (kojeg s radošću pamtim još kao šašavog Lovejoya i jezivog Mecenu u Anno Domini).
Ova serija je zapravo moderna revizija i novi neugodni, blatni, mračni pogled na razdoblje Divljeg zapada (to jest preslika Hrvatske danas) Razotkrivanje mitova na kojima počiva njegova tradicija. Drugim riječima, kao skrojena za one željne inteligentnog scenarija čiji se razvoj mora pratiti iz epizode u epizodu. Za sve željne mozganja i filozofije te detaljnog psiholoških uvida - Deadwood je vrhunska serija u rangu recimo nekoć Zapadnog krila, Mad Men ili još sirovijeg Rima, samo što je umjesto Bijele kuće, američkih 60ih ili antičkog Rima, Deadwood smješten na američki Divlji zapad. Čista jeza, a što da vam velim
A ja tako volim dobre vestern priče o Divljem zapadu. I iznimno me raduje zasluženi preporod u međuvremenu potpuno zamrlog vestern žanra, sve tamo od kultne tv serije Usamljena golubica (1989.), Costnerova Plesa s vukovima (1990.) i Eastwoodovih za žanr vesterna ključnih Nepomirljivih (1992.) pa na ovamo. Iako je zlatno doba vesterna i kaubojaca zapravo prošlo (razdoblje 50ih i 60ih, redatelji John Ford i Howard Hawks; te kasniji talijanski preporod 60ih i 70ih sa špageti-vesternima Sergia Leonea), zadnje se desetljeće koliko-toliko vestern osovio na noge i ponovo nam donosi krasne tv serije i pokoji filmić (daleko od npr. danas smiješno kičaste ali ipak kultne Bonanze).
Prije desetak dana moglo se pogledati i jednu od ikona vesterna, dragog Roberta Duvalla u krasnoj televizijskoj mini-seriji Broken Trail/Put Iskupljenja, gdje ustvari reprizira karakter mudrog kauboja iz Usamljene golubice i predivnog Open Rangea (sa Kevinom Costnerom).
*Robert Duvall
A na HRTu još uvijek traje mini-serija Mjesec Komanča (preludij Usamljenoj golubici), za koju naša blog Indijanka-vegetarijanka s pravom tvrdi da je prilično crno-bijelo postavljena, pogotovo nauštrb nama toliko dragih Indijanaca, no opet i ova serija ima nekih svojih draži, uzbuđenja, topline i ljudskosti toliko karakteristične za ovaj žanr.
Vrelo sunce na opaljenim licima, valovita kosa, pijesak nošen vjetrom, marame preko lica, kaubojski šeširi, kaktusi uz put, grmlje koje se kotrlja preko pustih staza, tvrdo sedlo, revolver, puška i laso, vjerni i plemeniti konji, zavijajući vukovi u preriji, dugokosi Indijanci, usamljeni rendžeri, vječna borba dobra i zla, uvijek neka draga Klementina, nepregledne ravnice, isušena korita rijeka, bizoni i divlji pastusi, prerija u nestanku, jahanje u zalazak sunca…
ah Karl May, Zane Gray i njihove priče, za sve su oni ´krivi`
A i ti vesterni, ma što to ima u njima da su nam toliko dragi… u jednom starom tekstu slično se pitah:

Pa je onda Charlton Heston izazvao Gregorya Pecka. Pa su se onda njih dvojica onako muški nasred prerije, kao dva bika, odmjerili. Pa se Charlton raskrečio u pozi Ben Hura, a Gregory u pozi krakate rode, ali nema veze jer su fakat bili dojmljivi. Pa su se kao dva bika zaletili jedan na drugog. Pa su se kao dva bika dohvatili. Pa je ovaj zviznuo onoga, a ovaj mu vratio. Pa je ko´fol bio mrak, ali kako tada nije bilo tehnologije za snimati po noći, u stvari je bio dan i to ravno podne, ali su oni stavili tamni filter da izgleda kao noć, pa je ko´fol bila noć i zato se to zove Američka noć. Pa su se oni onako pošteno lemali. Pa su onako pošteno frktali. Pa je Charlton zamahnuo šakom i fino se vidi da Gregorya nije ni taknuo, ali se Gregory ipak bacio unatrag jer ga je ko´fol tako pošteno tresnuo - PAU! PAU! - pa je poletila prašina. Pa je onda on ustao i isto tako pošteno - PAU! PAU! - promašio Charltona.
Pa je ovaj tresnuo i nagucao se slame, koja je tamo pobacana ko´fol da se vidi sasušena trava, ali se vidi da je to studijski nabacano, ali nema veze jer se on isto pošteno nagucao slame. Pa se Gregory krvnički bacio na njega da je sve slama frcala, a znojne im se marame slipile na razdrljena preplanula prsa. Pa su se njih dva valjali i šaketali i frktali (kao dva bika!). Pa se razbio i koji nos, koja usna i pokoji zub. Pa je potekla i lažna krv. Pa su se na kraju ko´fol i umorni i slipljeni i zašporkani i u modricama, zavaljali po onoj travi-slami jer ko´fol nisu imali više snage za šoru, ali nema veze jer je to ipak bila prava šora, ono pravo muška.
Gledao ih je samo Mjesec, koji u stvarnosti nije bio Mjesec nego Sunce, ali su stavili filter da izgledao kao noć pa je to ko´fol bio Mjesec iako nije bio, ali nema veze, poetična je poanta da ih je promatrao samo Mjesec.

Paola Cole je to fantastično otpjevala - Where have all the Cowboys gone? Gdje su nestale te muškarčine? Gdje su nestale te geste, te poze, ta bitnost časti? Gdje je nestala ta divna, starinska, namještena, lažna, studijska, ali ipak prvenstveno divna – srčanost starih vesterna? Gdje je nestao onaj osjećaj topline kad gledaš stare kaubojce, te nespretne, gegave, karikirane, časne muškarce Divljeg Zapada? Gdje su muda? Gdje je Shane? Gdje je BONANZAAAAAA!!!