Imam potrebu napisati ono što mi je na duši. Moram negdje, moram se nekome obratiti. Čak ni ne trebam savjet. Trebam nekog da me posluša (pročita) ovo. I znam na vas, moji vjerni blogeri, mogu računati!
Ne želim da se netko igra samnom. Iako to nisam očekivala od osobe koju poznajem 13 godina. Ne, ja joj nisam nikakva igračka ili nešto na kome se može izživljavati zbog nekih svojih komleksa. Kako vrijeme ide tako je situacija gora. Ona me samo tako odbacila, ne smeta mi toliko, imam svoje društvo. Ali, da me sad gazi kao što je napravila jučer. Zbog neke svoje bolesne ljubomore na mene. A ne. Neće to tako ići. Nema ona meni što prijetiti ili vrijeđati me na bilo kakav način. Ok, bolja je u školi i to joj je jedino zbog čega mene ima ponižavati. Kao, ja ne prolazim s 5 pa sam glupa ili manje vrijedna. Ne, draga moja, ocjene u tvom slučaju nemaju nikakve veze s pameću. Sjećam se kako sam ti se jedno vrijeme divila, bila sam presretna što smo frendice. Bila sam uvjerena da se nikada nećemo posvađati. Ali što sam ja sretnija u životu ti si sve zavidnija. Mrzim to! Mrzim zavist općenito. -.-
Tražiš i najmanju sitnicu gdje sam ja u krivu da mi nabadaš nos. Ljutiš se zbog jebene slike. Ljutiš se jer sam se slikala s likom koji ti se sviđa (sorry, nije zabranjeno. bio je jučer sa nama vani..). Ljutiš se jer je L. bila u njegovoj majci. Pa jebote, to reci njoj. Kakve ja veze imam s tim? Ljutiš se jer sam ja kao promijenila ponašanje, jer izlazim često? Koji vrag? Ako mi starci ne brane, ti si se našla bit ta koja će mi braniti. Pa ne drogiram se vani, družim se s ekipom. Ja sam se inače socijalizirala, za razliku od tebe. xD Danas sam joj sve rekla. Htjela se pomirit. Kaže da smo prebrodile 2 teške situacije (u kojima sam ja bila kriva-kako ona kaže) pa tako da ćemo i ovu. Ali ja sam joj jednostavno rekla NE. Ne želim više, 5 godina ponižavanja je sasvim dovoljno. Hvala Bogu što imam kakvu-takvu osobnost pa se nasmijem na te njezine šale (ponižavanja mene) i idem dalje kao da ništa nije bilo. Ne spuštam se na njezin nivo, neću plakati zbog njezinog ponižavanja (ne ako sam u društvu). Odlučila sam. Na jesen (kad mi dopuže) ću joj pokušati objasniti neke stvari. Pokušati ću pričati s njom. Do tad ne mogu, mogu joj samo spuštati na svaku koju kaže. Ona ljeti ima te svoje 3 frendice među kojima se osjeća kao kraljica. Nema veze, nek bude sretna. Uostalom, ne treba mi ona. Ali žao mi je što je tako. 13 godina smo bile frendice. Jedno vrijeme i naj frendice. :S
Ma, briga nju..briga i mene!
Post je objavljen 18.08.2010. u 02:01 sati.