Sve treba počinjati ispočetka. Svako jutro iziskuje novi pokret, akciju, maleni napor da se krene u život. Ono što me raduje u posljednje vrijeme jest da KRIŽ sve više i više postaje ludost u očima svijeta. Ovaj svijet sve više i više želi utišati krik s KRIŽA. Ne shvaća da je križ jedina nada koju ima ovaj svijet. Zašto me to raduje? Zato jer nas tjera da se preobrazimo, da postanemo vjerodostojniji, da postanemo križari u duhovnom smislu. Navjestitelji života koji oslobađa. Najbitnija odlika kršćanstva jest sloboda. U toj slobodi smo stvoreni, u toj slobodi smo ljubljeni i u toj slobodi ljubimo. Stati uz križ danas znači svrstati se za teži i uži put. Stati uz križ i biti svjedok križa znači boriti se protiv samoga sebe, svojih slabosti i svega onoga zbog čega nismo autentični ljudi. Stati uz križ označava živjeti misterij spasenja.
Ono što me potaknulo da pišem dalje jest spoznaja da su ova proživljena iskustva možda nekome pomogla. I zato nastavljam dalje u imenu Isusa Krista. Da On raste. Malo pomalo, iz dana u dan.
Post je objavljen 17.08.2010. u 11:02 sati.