Marketing
i dalje...traje :)
Idu, idu dani... ukrao sam već tjedan dana godišnjeg. Uznemiravanja stranačkih – ma ne, ne tih – mislio sam na stranke – poslovne partnere..., pa onih s posla – polako ali sigurno remete mi svaki dan.... a izgleda i san. Noćas sam, kao da me neko šilom podbo, skočio iz kreveta ( srećom, na desnu nogu), krenuo prema terasi i.... razbudio se kad sam prstima opalio po pragu – ne, ne znam da li sam što sanjao, ali se sjećam da sam stranci preporučio neke dijelove kako bi bila veća sigurnost.... i kad sam shvatio da je još noć, da se cvrčci opet igraju noćnog tuluma, vratio sam se u krevet ne shvaćajući što sad trebam..... san više nije pao na oči, ali, zato sam riješio cijelu osmosmjerku...
Naravno, prije redovnog plivanja imao sam nekoliko poziva – neke uspješno i odradio.... neki su sa čuđenjem zaključili „još ste na godišnjem??“ halo... pa tek me jedan tjedan nema....nevjerojatno – kada sam tu istu stranku pitao...“jeste li vi bili na g.o.?“ odgovor je bio...u stilu...“ma cijeli sedmi ..ali, eto, žena kuka da bi još, a ja hitno moram opremiti skladište...bla, bla,bla“ ... jadan 
...došlo mi je da ga nešto pitam – ali, odustao sam,......
Utišao sam mobitel, da ne zvrnda cvrčcima kad me nema, i otišao na mali kupanac...koji je potrajao......
I opet me obuzela moć mora, njegovih valova, taj šum koji u svojoj najtišoj buci iz mene uvijek izvlači nešto.......
Smiješ se....
Vidim te kako smiješ se iza vala
Misliš da poezija meni je strana
No, odat ću ti jednu tajnu malu
Pripremio sam zbirku pjesama – pravu
U njoj puno je tvojih stranica draga
U njoj – o mom životu, nema ni traga
Kao da o njemu nema se što više reći
Ali misli na tebe – ne mogu poreći
I dok slušam mora sinjeg val
Dok sjedim i mazim njegov žal
Misli mi, opet, tebi draga lete
Nestašan sam kao malo dijete
I ugledam tada djevojčicu plavu
Kako u pješčaniku gradi kulu pravu
Sjetim se snova svojih davnih
Sada svjestan – nikad ostvarenih
Davno sam te želje dijelio s nekim
Davno sam život smatrao svetim
I sve što, ne tako davno, rekla si draga
Kao da je otišlo....bez traga
Zamalo davni snovi stvarnost su postali
Zamalo nisu u nekoj ladici ostali
Ipak, ja na morskome žalu sjedim sam
I moru svake večeri poželim miran san...
I da, spotić je to novi – ali, ne baš s najboljim slikama – ali, popravit ću kad se prikopčam na fiksni net ( ovaj mobilni me nekako ljuti...)
Post je objavljen 16.08.2010. u 21:00 sati.