Dačo nas vodi u svoj kraj; odlazimo za Livno. Kao da sam znao koju cestu smijem propustiti kad sam pred par dana bio u nekoliko kilometara udaljenom Aržanu i njegovom graničnom prijelazu - idemo preko Kamenskog. Prelazimo granicu i uz Buško jezero - ili Buško blato? - vozimo na sjever, do Livna. Pred Livnom u Guberu skrećemo lijevo, do odličnog mjesta gdje je kamp i fešta; Livanjski MK Vukovi nas tu dočekuju.
Dok se izležavam u šatoru tokom predvečerja čujem kako uštimavaju razglas - a bubnjar nakon nekog vremena počinje školsko zagrijavanje - i besprijekoran je! Tako točno, precizno i čisto svira da izlazim i šatora i odlazim do bine, odslušam ga i izrazim svoje poštovanje takvom umjeću - čovjek to prihvaća mirno, potpuno mu je jasno koliko je dobar - ali mu je drago što ima ljudi koji to i prepoznaju.
Dok se skićem među svim tim opakim bajkerima u koži i metalu, a ja samo u hlačicama, majici i natikačama, srećem Popa, frajera kojeg sam upoznao nedavno u Vukovaru - oduševljen je što sam održao riječ i došao u njegovo Livno. Htio-ne htio ispadam faca; nemam čak ni boje na sebi a Pop za mnom viče "Zmayski, ej, Zmayski!" :-)
Post je objavljen 06.08.2010. u 17:04 sati.