Tu je i Dugi, moj frend iz MK Bezkintos...
Pred Čavoglavama nas kao oslobodioce dočekuju domaći; vino, rakija, fritule, pršut - podsjeća me na neka druga vremena! U Čavoglavama ipak druga priča; tolika masa ljudi, kvadratni kilometri parkirališta, šatori, crkva, tri bine, janjci i odojci; pravo narodno veselje! Naravno, ima i neizbježne koreografije, tako nešto se ovdje i očekuje. Cijene su visoke, ali ne i spektakularne; uobičajeno turističke, rekao bih.
Dojma sam da je cijela ova priča, taj "vlaški dernek" kako ga neki nazivaju jednom i započeo iz čistog nacionalnog ponosa i radosti, no s vremenom se uz malo (hm; mnogo!) zagorske snalažljivosti i spremnosti da se dobro iskoristi uočena prilika, razvila u komercijalni, turistički projekt. Jedni nude zelenilo i more, drugi kamen i nacionalne osjećaje - što već tko ima... ipak su Zagorci - Zagorci! Bili oni iz Zagore ili iz Zagorja ;-)
Kako pada mrak vidimo da se oblaci opasno spremaju, munje na sjevero-zapadu nas podsjećaju kako su nam šatori u Kninu - pa ne ostajemo na koncertu i propuštamo pravu feštu; mislim da smo ionako došli samo iz radoznalosti. Ugodnom vožnjom kroz noć se vraćamo do Knina; tu je još suho pa koristimo koji sat prije kiše za spiku i cugu u birtiji u centru. Grad je pun, osjećaj je kao u zagrebačkoj Tkalči...
Prisjećam se moje dobre ideje; Knin bi trebalo proglasiti glavnim gradom Hrvatske, preseliti ovamo Vladu, ministarstva, svu birokraciju državne uprave! Ovaj kraj bi se razvio, a Zagreb bi predahnuo od svih tih političara, prometnih zastoja...
Post je objavljen 05.08.2010. u 17:23 sati.