Jučer sam završio dan kao notorni glupan, ali tako me neko raspoloženje ponijelo i sam se sebi čudim kako me tako mala količina piva tako kvalitetno omamila, ima to valjda veze i sa ambijentom, a valjda i sa mislima, heh, tokom svijesti. Čovjek se danas mjeri po tome koliko može potrošiti, a moje mogućnosti u tom smislu i nisu baš neke, pa po tome i nisam neki čovjek. Kako da kažem, imati i nemati, kao dvije krajnosti ljudskog postojanja nikada i nisam uzimao previše za ozbiljno, imao sam tu sreću da sam imao dovoljno da svijet oko sebe mogu percipirati na neki normalan način. Bit će da sam si ipak puno toga umislio i izgleda da je došlo vrijeme da se otrijeznim. Čitao sam negdje kako je onaj kineski pametnjaković Konfucije rekao da treba prvo stvari u sebi srediti, pronaći mir, pa urediti prostor u kojem živiš, pa onda izaći na dvorište i tu reda napraviti, pa tek onda izaći na ulicu... Sam sebi sam zadao da više ne izlazim, vrlo težak zadatak, al' ima da Pale pored mene izgleda kao partijaner !
Sinoć sam buljio u bašču i razmišljao kakva bi trebala biti, odakle da ja počnem da pokažem da mi je stalo. Bašča se, kao i sve ostalo što u životu valja, formira od početka, dakle u proljeće, a i nije to nešto čime sam se ikada bavio, postoje stvari koje su mi interesantne i kojima bi se zapravo trebao baviti, kroz koje se najbolje mogu izraziti. Nedavno sam se prihvatio bavljenja sportom, konkretno, tenisa, nikada nisam bio neki talentirani sportaš i svjestan sam da nisam za natjecanja, ali uživam u prebacivanju, činjenici da sam tjelesno aktivan i to je zabavno, ali ni to nije ono kroz što bih se trebao izraziti.... Blebećem, imam posao, slobodno vrijeme trebam ispuniti obvezama, toliko da ne stignem misliti ni o čemu i sve će biti u redu.
Post je objavljen 14.08.2010. u 22:35 sati.