Marketing
HOT NOVI ALBUM: Crowded House "Intriguer" (recenzija)
recenzija objavljena za www.soundguardian.com
Crowded House "Intriguer" (recenzija)
Crowded House je jedan od onih bendova koji spadaju u neku imaginarnu 1.B ligu - nikad dovoljno nahvaljeni od kritičara, nikad dovoljno komercijalni, nikad dovoljno nagrađivani. Za mene osobno ta liga ima i najkvalitetnije izvođače s najposebnijom i/ili najinventivnijom i/ili najkreativnijom glazbom.
Ovi Novozelanđani prašili su u par navrata po top listama od 1986.- 1996. s dvije vječne pjesme „Wheather with you“ i „Don't dream it's over“ koja je za mene jedna od 30tak najboljih pop pjesma ikad snimljenih.
"Wheather with you" live
"Don't dream it's over"
1996. se bend rasformirao sve do slučajnog comebacka 2006. Braća Finn, Neil, glazbeni mozak i liričar benda, te Tim svak za sebe i posebno su za to vrijeme izdali nekoliko također kvalitetnih, lokalno nahvaljenih albuma. Otprije depresivni bubnjar Paul Hester je nakon brojnih suradnji, odlučio okončati život i 2005. se je objesio.
Njegova je smrt uvelike pogodila ostale članove benda, te je tako i novi zajednički album u drugoj fazi Crowded Housea, „Time on Earth“ izdan 2007. dosta obilježen tmurnom atmosferom, no album je, iako je prvobitno bio planiran kao solo izdanje Neila Finna, pokazao da bend (s novim bubnjarom dakako) još ima što za reći.
„Intriguer“ su počeli snimati negdje u travnju prošle godine i vidljiviji je rezultat zajedničkog rada nego na prethodnom. Iako atmosfera albuma još odiše tmurnjikavom, album je bez sumnje jedan od njihovih najboljih albuma i sigurno jedan od boljih pop albuma ove godine, ali vam neće možda ući u uho na prvo slušanje kao meni, jer je taman toliko atmosferičan i neprepitak da mu jednostavno morate dati njegovih 40-tak minuta.
U biti na „Intrigueru“ nema slabe pjesme, ima samo onih manje odličnih i odličnih.
Osim radiofoničnog prvog singla „Saturday Sun“ koji je u maniri njihovih prepoznatljivih singlova, a opet osjeti se neki glazbeni napredak, „Amsterdam“ i „Falling Dove“ su totalno „sanjive“ a istovremeno ne i dosadne, dok nekako najjače svjetle „sambasta“ „Either Side Of The World“ i vrlo inventivni, pomalo psihodelični duet „Isolation“, te „Twice If You're Lucky“ koja osim prvog singla najprirodnije i najbrže ulazi u uho i spada u one komercijalnije laganice-podmuklice.
Na kraju treba spomenuti da tko god se malo više bavi tekstovima za da je Neil Finn jedan od najkvalittnijih pop liričara, i to samo potvrđuje na „Intrigueru“. Simptomatično, britanski tisak često navodi Finn ima kvalitete izražavanja u stilu McCartney-Lennon i iako to meni nikad prije nije palo na pamet, kada malo bolje razmislite, sasvim su u pravu.
1 - Saturday Sun *
2 - Archer's Arrows
3 - Amsterdam
4 - Either Side Of The World *
5 - Falling Dove
6 - Isolation *
7 - Twice If You're Lucky *
8 - Inside Out
9 - Even If
10 - Elephants
Legenda: - mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
Post je objavljen 14.08.2010. u 13:32 sati.