Nakon prijepodnevnog planinarenja, odnosno treniranja za treking od 13 kilometara po Durmitoru u trajanju od 6 sati, dolazim na popodnevni trkački trening. Za popodne je Tomo pripremio trening brzinske izdržljivosti. Iako uopće nisam osjećao potrebu za zagrijavanjem, otrčao sam 4 km zagrijavanja u tempu 05:16 min/km s Biljanom, Darijom i nekim crnogorskim reprezentativcem. Sav sam si opak. Treniram s reprezentativcima. Koja njuška!

Uglavnom, trening brzinske izdržljivosti smo trčali prvo 50 metara, pa 100 metara, pa 150 metara, odnosno, to je bilo tako za mene. Ostali su trčali do 400 metara, ali ja nisam bio u stanju to pratiti.
Na treningu je Tomo dao analizu mog trčanja i par savjeta. Uz mnogobrojne pohvale i komplimente, zapamtio sam da trebam imati drugačiji doticaj s podlogom (ne na petu) i da bih bio puno brži da imam 20 kg manje.

![]()

Mjerio sam i prolazno vrijeme na 100 metara - 18 sekundi. Problem je da nakon 50 metara više nemam snage za ubrzavanje. Uostalom, to je odlično vrijeme, svjetski rekord je tek upola manji.
BTW: Tomo Ašković je trener AK Durmitor-Žabljak, pa sam imao dio treninga pod njegovim nadzorom.
Post je objavljen 05.08.2010. u 23:55 sati.