Nešto prije 11 sati smo u većoj skupini došli do već spomenutog (u prijašnjem postu) Sedla. Na menu-ju je bio trening dužine. Trebalo je trčati od Sedla (1.907 metara) do Trsa (1.4xx metara). To je dužina od 26 km (ili po mom Garminu 26.170 metara).
Na samom Sedlu je bilo oblačno, hladno i vjetrovito. Zažalio sam jer nisam odjenuo dugačke tajice. Imao sam plastičnu majicu, pamučnu majicu, trenirku i šuškavac, no unatoč tome mi je bilo hladno. Oblaci su brzo prolazili tek malo više od naših glava. Gledajmo svijet sa svijetle strane - bar nam neće biti vruće.
Trening je počeo. Cesta nas vodi nizbrdo i prilično je lako ispružiti noge i dobiti brzinu. Nakon samo par stotina metara postaje toplo. Ispod prijevoja (Sedla) ne puše vjetar i puno je toplije. Oblaci se razmiču i nakon samo kilometra od starta ostajem u plastičnoj majici. U toj lakoći trčanja nizbrdo, uskoro se odvajam u skupini s dvoje BiH reprezentativaca (Biljana i Dario), te Pinkyjem. To mi je na neki način bilo cool i motiviralo me je za držanje ritma, čak i kasnije kad su reprezentativci otišli, a i kad me je Pinky ostavio na uzbrdici. Iako je stazom dominirala nizbrdica, bilo je i uzbrdica, gdje je tempo padao.
Putem su povremeno nailazila vozila, pa su nas ljudi pozdravljali trubljenjem ili mahanjem. Na tom dugom treningu smo imali i logističku potporu. Dva vozila su nas dočekivala svakih 5 km i mogli smo se okrijepiti s vodom. Ovom prilikom zahvaljujem vozačima i navijačima.
Na jednom spustu me je dostigla Senka. Bilo je to na 18,5 km. Čak je i trčanje nizbrdo postalo naporno i teško. Trčao sam u svojim novim Woolf tenisicama, koje sam zbog manje amortizacije namijenio za utrke do 10 km. Trčanje nizbrdo uzrokuje specifičan stres na mišić. Baš sam čitao o tome ovih dana u nekom starom broju Maratonca. Jedno kraće vrijeme sam se družio sa Senkom, a onda nakon jedne okrijepe, više nisam mogao pratiti Senkin tempo. Nešto kasnije, prije zadnjeg uspona, zamjenio sam Senku s mlađim modelom. Biljana (već spomenuta BiH reprezentativka) je pristala nastaviti tih zadnjih par kilometara samnom. Bila mi je motivacija, bodrila me je, no svejedno sam na toj uzbrdici "pukao" i počeo hodati. Bilja je otišla hvatati Senku, a ja sam propješačio par stotinjak metara do vrha. Na pad motivacije je utjecala informacija da do cilja imam još 3 km, što bi cijeli trening pretvorilo u 28 km. To me je na neki način slomilo. Brdo me je totalno iscrpilo i glavom mi se motala misao o odustajanju. Nakon što se nagib na uzbrdici smanjio, nastavio sam trčati, a dodatno me motivirala nizbrdica, iako više nije bilo snage za ubrzavanje. Dolazak do krčme na raskrižju puteva me ispunilo srećom. Sama krčma ima tuš kabinu, pa sam to brže-bolje iskoristio i otuširao se.
Trening je nastavljen u krčmi, gdje sam uništio porciju čevapa, par Nikšičkih piva, pokoji sokić i baklavu. Moj klub (AK Sljeme) je trofejan i postiže dobre rezultate. Povremeno netko u tim natjecanjima bude uspješniji, ali vjerujem da nas nitko ne može "dobiti" za stolom.
Distance: 26.170 m
Time: 02:25:59
avg pace: 5:35 min/km
avg HR: 155 bpm
max HR: 176 bpm
Post je objavljen 04.08.2010. u 23:55 sati.