Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Durmitorski treninzi - Kupanje iznad 2.000 metara

Još jedan dan koji započinje jutarnjim treningom od 5 km trčanja. Tempo lagan (06:25 min/km), uz avg HR 133 bpm (naravno, zbog usporedbe).
Tu već počinju razmišljanja o nekim načelima prehrane i treninga. Je li bolje pojesti nešto prije jutarnjeg treninga ili ne? Po jednoj teoriji koju sam čuo, kažu da treba jesti, jer inače tijelo "uđe" u katabolizam. Po drugoj, kažu, bolje je ne jesti, da tijelo nauči koristiti masti, a i pitaju zašto bi katabolizam bio loš. Smanjiš masu i lakše trčiš. Moje znanje je ograničavajući faktor za dublju diskusiju. Na meni je da isprobam oba pristupa i odlučim koji mi više odgovara, a u skladu s očekivanim ciljem.
Na popodnevno planinarenje smo krenuli sa Sedla. Krenuli smo putem prema Bobotovom kuku u većoj skupini, no zbog najmanje Žoharice smo znali da će naša avantura završiti kod Zelenog vira. Zeleni vir je planinsko, glečersko jezero na visini od 2.028 metara. Najmanja se odlično držala i radovala se snježnicima koje smo sretali uz put, s posebnim zanimanjem je gledala šareno planinsko cvijeće i zelene livade. Dolazak do našeg odredišta joj je otvorio apetit, pa je pojela sve sendviće i voće. Kao da imam malog vuka. S obližnjeg izvora smo natočili vodu, koja je toliko hladna da se boca odmah orosila. Stari debeli tuljan (old fat seal) je iskoristio priliku i okupao se u planinskom jezeru na visini od 2.028 metara. Tko može više?
belj
Povratak je bio nešto zahtjevniji, ali ništa što Žohari ne bi savladali.
Aktivni dio avanture je trajao oko 03:30. Ostatak ekipe je uspješno došao na vrh Bobotovog kuka.


Post je objavljen 03.08.2010. u 23:55 sati.