Sveti Rok je kao misionar obilazio mnoga mjesta gdje je pomagao ljudima u potrebi jer govorio je «Tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi». S dvadeset je godina ostao bez roditelja, podijelio svoje imanje siromasima i počeo hodočastiti od svetišta od svetišta. U Piacenzi se razbolio od kuge i biva prognan. Sakrio se u šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Taj su prozor ovjekovječili brojni slikari.
Kad je sv. Rok ozdravio vratio se u svoj zavičaj no kako je bio posve izobličen od bolesti nitko ga nije prepoznao te su ga kao špijuna i sumnjivca zatvorili. U zatoru je proveo pet godina. Tamo je ponovno obolio od kuge i na koncu umro. U pučkom vjerovanju sveti je Rok zaštitnik od kuge, zaziva ga se u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i raznih prirodnih katastrofa. U vinorodnim krajevima zazivaju ga u pomoć protiv filoksere. U narodu ga zazivaju kod kužnih bolesti.
Post je objavljen 14.08.2010. u 09:24 sati.