Odlazim, nećeš vjerovati, za Zagreb! Ulazim u grad - ovdje je već sve suho, i vruće je - kuham se u svojem kišnjaku. Zastajem na Savskoj, skidam kišnjak i malo se "dotjerujem" - želim izgledati dobro (koliko već mogu) dok odlazim do centra napraviti sve što želim. Boje su OK, nigdje mi gaće ne vire - dobro, palim!
Odlazim ponovo na Gornji grad, Mesničkom, i prolazim preko Markovog trga, ali prije svega odlazim do Kamenitih vrata. Parkiram i vidim da je zatvoren dućančić sa svijećama - još i bolje; uzimam grbavu, pohabanu svijeću koju sam pripaljivao u šatoru po putu kada mi je trebalo trajno svjetlo - koja poezija; na kraju puta u znak zahvalnosti pripaljujem svijeću koja mi je putem rasvjetljavala moj mrak!
Grbava svijeća od grbave duše - vrlo prikladno.
Post je objavljen 03.08.2010. u 19:37 sati.