Marketing
Hiljadu mu skradinskih retorti
Svako misto svoju festu imaaaa, svako misto ima svoj daaaaan - pjevao je nekoć Chuck Norris naše estrade (danas to publika
radi umjesto njega). Moglo bi se parafrazirati: Svako misto svoju tortu ima, svako misto ima svoj desert... Mjesto bez svog šećernog ponosa, svog posebnog lokalnog kolača kao da ne zasluzuje biti na gastrokarti Hrvatske. Rapska torta (moj fetiš), imotska torta, bračka hrapačuša, torta makarana, viški hib, paški baškotini... Svi imaju nešto, pa makar i samo malo drukčiju razradu raširenije slastičarske teme. Doduše, pitanje zašto onda 90% ugostitelja na Jadranu redovito za šećer na kraju nudi samo drugorazredne palacinke s kvazičokoladnim preljevom i dalje će mi ostati velik upitnik i šaka u trbuh, ali pustimo sad to.
U svijetu desertne ponude najviši status definitivno ima torta, vjerna pratiteljica svih svečanih prigoda, a u jadranskom hall of fameu slatkoće važno i neobično mjesto zauzima skradinska torta. Prvo, zbilja je endemska, iako u osnovi ne pretjerano originalna, tek varijacija na uobičajene sastojke i postojeće recepture. Neobičnom (i meni osobito milom) čini je to što sadržava čokoladu te gotovo ništa brašna. Ostale drevne pučke slastice oslanjaju se samo na najosnovnije što je svako domaćinstvo imalo (jaja, brašno, šećer) uz poneku lokalnu posebnost (tipa smokva, neka rakija, bademi i slično). Dalmatinske šukunbake nisu ni znale za čokoladu. Objašnjenje je da skradinska torta i nije baš tako jako stara i nastala je pod utjecajem sličnih austro-ugarskih slastica. Valjda su stare Skradinjanke vidjele kako mrski okupatori, ujedno i prototuristi Helmut i Gertrude iz Beča sa slašću njumaju zahericu i frkću nosom na njima nezanimljive fritule, pa su odlučile pokazati da nisu one tamo neke zadnje seljoberice iz provincije te da i one mogu proizvesti svečani kolač vrijedan najprofinjenijih nebaca (da, nepce je zapravo deminutiv od nebo).
Danas se receptura mozda malko razgranala u različitim smjerovima, ali prava domaća skradinska torta mora imati rakiju od ruže. Zapravo ovaj mikropost pišem samo zato da cijelom svijetu mogu objaviti da sam prekjučer pojela krišku svoje prve skradinske torte i instantno se zaljubila (ali ne brini se, rapska torto, ti si još uvijek broj jedan u mom srcu). Mjesto ovog inicijacijskog obreda bio je skradinski restoran Bonaca, koji je u svakom pogledu za svaku preporuku, ali to sad nije tema.
Ovjekovječenje:
Evo i recepta za skradinsku divotu od koje su mi okusni pupoljci procvjetali.
Sastojci:
12 jaja
35 dg šecera
40 dg mljevenih oraha
20 dg cokolade za kuhanje
0,1 dcl rakije od ruža ili ruma
1 obilata jušna žlica meda
1 vrecica vanilin šecera
3 male žlice brašna
cijeli očišceni orasi
Orahe samljeti i pomiješati s brašnom. Dobro stući jaja da budu kremasta (ako ih miksate, odvojite bjelanjac od žumanjaka),
pa dodati šecer, vanilin šecer i sve dobro utuci drvenom žlicom, otprilike pola sata. Pomalo se dodaju orasi i lagano umiješaju, te rakija i med. Lim za tortu namastite, pospite brašnom i ulijte tijesto. Pecite 1 sat u zagrijanoj pecnici na 150°. Zadnjih 25 minuta pecite pokriveno masnim papirom za pecenje ili aluminijskom folijom da korica ne potamni.Kad se ohladi, torta se okrene tako da gornja strana bude bude dolje i prelije rastopljenom cokoladom u koju je dodano malo mijeka i maslaca. Torta se ukrasi orahom izrezanim na polovice.
(Ukradeno iz: Aldo Ivaniševic, Dalmatinska kuhinja)
Post je objavljen 13.08.2010. u 14:02 sati.