Na ovom se humovitom brijegu što se uzdiže iz doline podamnom - a koja se jednostavno zove Livade - stoji gradić Motovun. Spuštam se serpentinama niz šumovite obronke u dolinu, ali ne odlazim do tog bisera - danas se nekako osjećam kao svinja. Samo nastavljam dalje; tu na Livadama izbijam na cestu koja dolazi od Buja - ona ovdje postaje najbliža granici i preko Istarskih toplica odlazi za Buzet.
Opet me iznenađuju šume; njihova gustoća i veličina - uvijek sam Istru krajolikom zamišljao poput Dalmacije; makija i kamen. Nimalo nije tako; zemlja je bogata a šume stvarne. Kao klinac sam čitao Nazora i njegove "Priče iz Motovunske šume", ali se nikako nisam mogao uživiti u šumovitost ovih krajeva.
Post je objavljen 02.08.2010. u 16:07 sati.