Marketing
Brodski dnevnik nasukanog kapetana
25.7.2010. Sastavni dio unutrašnjeg habitusa
Parkirao sam svoju kramu od auta među u sablasno praznu garažu pod Arenom. Primjetio sam da čak i Hlo klipše na reglularan ulaz. Sjedio sam u polupraznoj VIP loži.
Thank you mr. Br.
Thank you mr. Cohen
1.8.2010. U sjeni indijskog oraha
sve udaljeniji i udaljeniji
od računala
pišem
2.8.2010. Neo-Nazi, mrzitelj osmijeha u jidiškom kazalištu
Fiksirao sam ga u oči, usporavajući vrijeme do te mjere da sam pažljivo mogao promatrati kako se svijetlo-plava boja njegovih očiju pretače u olovno sivu, boju mržnje. Vidi ga, pomislio sam, puni oružje. Uskoro će iz tih suhih, tankih, naškubljenih usta nadrijeti bujica nekontroliranog bijesa u vidu najbezočnijih psovki. Urlajući, taj pijani ćelavac, jebat će mi sve po spisku samo zato što postojim. A onda će s neopravdanim gnjevom nasrnuti da me inihilira. Bijelo smeće. Navijač.
3.8.2010. Priča prva
Tada još nije bio tolika Zvijezda,
bio je televizijska zvjezdica.
Ručao je u Sofri
sa ženom i punicom.
Razmetao se govoreći glasno.
Godilo mu je da bude zamjećen.
Volio je sebe
i pornografiju.
Obično je to tako.
5.8.210. Oluja (praznik) te uškopljena duša M.P.Thompsona
Najčešće generalsko ime: JEBIMIR
Najčešće hipijevsko ime: JEB I MIR
čak i
glologuzi vrtni patuljak bez značajnije osobne biografije
nakon mnogogodišnje izloženosti atmosferilijama
stiče potrebne kvalifikacije
da ga se proglasi kuriozitetom
znamenitošću te
vrijednošću od nacionalnog značaja
6.8.2010. Tata je mazohist
- Tata, tata, što je to mazohist?
- Dušo, mazohist je kovač vlastite nesreće, svirepi samojeb, uzgajivač mraka i rano-jutarnji eskapist...
9.8.2010. Mjesec Ramazana i prvi dan jeseni po Hucovom kalendaru
Abraham se nikako nije mogao načuditi Linkolnu kako mu taj pretvorni, mrgudni patuljak, koji ne vjeruje u klasično obrazovanje i koji legalno drži tečajeve prerušavanja (iako trivijalne, te su tehnike nevjerojatno učinkovite), može imponirati kao očinska figura. Kada bi se sjetio toga susprezao bi svoj bijes, doslovno da ne eksplodira.
Zadnjih dana san mu je bio isprekidan, kapci teški.
Zarekao se da će ga ubiti, kad-tad. Taljigajući se Srpskim željeznicama prema Istanbulu sve je, čini se, počelo dobivati dublji smisao. Stigao je u ranu zoru i punim plućima udahnuo dugo žuđeni mediteranski zrak. Još jedno utočište, predah, mjesto na kojem čovjek zakratko može biti barem prividno slobodan.
Pogledao je na sat. Prvi dan Ramazana.
Polako, koračajući uzbrdo, zaputio se prema Plavoj džamiji (1603. g. – 1617. g.) razmišljajući o zadnjem činu neoliberalnog kapitalizma i rekonvalescentnom lumpen proletarijatu. Trebala mu je kava, zapravo prava kahva za okrepu duše umornog putnika, u šalici kakvu nije mogao naći u svakom kutku planete. Mehmed Abar imao je doista lijepe kahvene takume. Sjeo je u njegovu kahvđinicu i zapalio cigaretu.
10.8.2010. Nesumnjivo, jesen je tu.
11.8.2010. Sirius
voda je šitala iz slavine
bezobzirno, ne vodeći računa o budućim generacijama, 'ladio sam pivo u kadi
odjednom mi se zacrnilo
pao sam
umjesto zviježđa koje obično vidim kada doživim grand mal
Kasiopeje, Malog i Velikom medvjeda, Perzeja i Zmaja
vidio sam plamteća slova u mrkoj noći
HUC IDI U KURAC!
zatim su se iza mene upalila neonska slova
Biblijske riječi bijahu ispisane njima
manjkala je samo 6 zapovijed
NE SAGRIJEŠI BLUDNO!
kada sam ponovo došao k sebi
bio sam sijed
naboran kao smežurana jabuka
30 godina stariji
svijet se promijenio
uspaljeni svemirci došli su iz mračnih dubina jebati frigidne zemljanke
one su sa jajoglavima proživljavale renesansu svog polnog života
od muškog primjerka homo sapiensa ostao je samo homo
hibridna rasa uzgajala se u savršenim inkubatorskim uvjetima
nogomet više nije bio popularan
tek neke podvodne igre koje nisam shvaćao
ako sam i shvaćao nisam prihvaćao
izgubio sam svoj svijet
nema većeg zla nego kada čovjek izgubi svoj svijet
evoluiraj ili umri, rekoše mi
napustio sam megapolis – pješice – bez jasnog cilja
na obali napuštenog svijeta ispleo sam otočnu kolibicu
razgovarajući sa životinjama često bih se sjetio Franje Asiškoga
čekao sam kraj
nedostajale su mi knjige
zrak je bio dobar
valovi umirujući
zvijezde su zrcalile prošlost
jedina poznata slika
14.8.2010. Menu
Sunetio se iz dosade.
Flambirao prepucij.
Uz jelo servirati ne posebno kisela vina, poput kvalitetnog Chardonaya ili Bijelog burgundijca!
(Upit: zar doista vjerujete da onih par hektara na Krku može dati sve one silne boce Žlahtine po trgovačkim centrima?)
(Upit1: Zar doista vjerujeta da Denis Kuljiš nije napisao Golu istinu?)
15.8.2010. Suvremeni varijete .
Bjesneći u snu
škrgućući na javi, polomio sam zube.
Tražim li to opravdan razlog da se maknem od kuće
i u jednoj od bivših zemlja-članica SFRJ popravim zube?
Ili ću nekome uskoro zavrnuti vrat?
16.8.2010. Tečaj sporog čitanja
«Ona nije glumica, zbog toga što nije žena, a nije žena zbog toga što joj čovjek ništa ne znači».
«Spavanje ne dolazi u obzir; umjesto da legnem, pripremam sebi jaku kavu. Nikakav korist od kreveta, samo bih nastavio da razmišljam.
Nesanica nije riječ koju koristim za oštru uzdrhtalost ponoćne bistrine. Tijekom dana, životne navike ometaju prava otkrića. Naučio sam da budem zahvalan za noćne sate koji pustoše nerve i kidaju vene – «dok se leži u nemirnoj ekstazi». Da bi se to željelo, i da bi se zadržalo, potrebna vam je jaka duša.
Zavlačim se sa kavom u jedan od mojih sirijskih ćoškova (nisam namjeravao da stvorim ovakav orijentalni okoliš; kako je on nastao?), opuštam se u blizini glatke, osvijetljene, prazne mjesečeve površine A.D. da bih razmotrio što mogu da učinim za rođaka Š. Zašto bilo šta da učinim? Zašto ga ne uputim na odjel dobrih namjera? Kada pet-šest puta posjeti sobu za dobre namjere, gotovo ću osjetiti da sam učinio nešto za njega. Uobičajene tehnike izbjegavanja neće, međutim, biti efikasne u slučaju rođaka Š.»
17.8.2010. Najmoćniji um.
Ovjesila je svoj spolni organ o vješalicu, ostavila napomenu na papiriću SLOBODNO SE POSLUŽITE, i pošla u drugi svijet. A noćas ako sluša nek' čuje bol...
18.8.2010. Sobe za ubojstvo
Začešljavam prorijeđenu, prosjedu kosu unatrag, Namještam najopakiji izraz lica.
Procjenjujem imam li ikakve šanse na političkoj burzi.
Post je objavljen 16.08.2010. u 02:43 sati.