toliko novih stranica okrenutih koje su se spalile.
netko je uzeo sibice i spalio vazne stranice u mojem zivotu.
pretvorile su se u pepeo.
toliko puno stranica,jedva narisanih i ispunjenih zavrsile su onako kako čemo i mi.
pepeo.
bojim li se smrti?ne.
zasto?
pa to je nas cilj.
uvjek umremo.
i gotovo je.
možemo li ipsraviti pogreške,od največih do onih najmanjih,da se promjenimo,da toliko ne grješimo?ne možemo.možemo se samo nadati da se mjenjamo.uvjek.nada nam uvjek preostaje.i kad nekog izgubimo,uvjek se nadamo.u dubini srca se nadamo.da ce se sve promjeniti.da necemo toliko plakati i zavaravati se cinjenicama.nego se samo nadati.jer to je ono sto nam treba.zaboravio sam sve.pisati.promjenio sam se.na gore.a to nisam htio.ali da,kao sto nagadate,nadam se da ce se sve izmjeniti.
Post je objavljen 12.08.2010. u 23:59 sati.