Ljeto mi odmiče. I nekako kao da umireem. Al nije teško umrijet kad znaš da si živio- a ja, ja sam proživjela ovo ljeto.
i živjet ću ga do jutra 6.9.
tek sad počinje ono pravo. ono najbolje od ljeta u Karlovcu. i iskoristit ću to. obećajem si. moram. lakše ću
izgurati 9 mjeseci škole.
Svejedno mi je. Ovaj put stvarno je. Sve mi je ravno. Ništa me ne dira.
Nikakav ponos, nikakve predrasude i tuđa mišljenja- osjećam se jačom i uživam.
Po prvi puta u životu stvarno uživam. Nimalo mi nije žao za sva s*anja koja sam uspjela
napraviti ovo ljeto.
Ali samo mi fali njegova blizina. Sama sam rekla- udaljit ću se od njega, na neko vrijeme,
bez ikakvih kontakata. treba mi odmor- a od čega ?
Od odmora, od te godine dana koju je on obilježio svojom prisutnošću.
Zaljubila sam se, a nisam htjela. to je trebala bit veza bez obaveza.
Stvarno nisam htjela. AL odljubit ću se. već jesam. mislim bar...
My loving never stop, even though that it’s over
Girl I’ve been reminiscing when I play that Casanova
Way back when we was kissing on your grand momma’s sofa
> Rihanna- Photographs
i ta pjesma me toliko podsjeća na njega, al ponovno je slušam- jedini način da ga još uvijek osjetim blizu sebe
Za nekoliko dana mu je rođendan. On je moj dočekao samnom, u zagrljaju. I bilo mi je lijepo.
A ja njegov neću. Ali ne brinem- ima on svojih kurvi. Neće me se ni sjetit na taj dan.
Dvoumim se hoću li mu čestitati ili ne ? Zaslužuje li to nakon svega ?
*Sad bih normlanu vezu. Fali mi to. Biti nečiji. Misliti na nekog.
Post je objavljen 12.08.2010. u 17:48 sati.