Jednog je dana otac, koji je radio na kontrolnom tornju pokretnog mosta, poveo sa sobom na posao svog trogodišnjeg sinčića.
Očev posao sastojao se u spuštanju i podizanju mosta. Kad bi most bio podignut, ispod njega bi plovili veliki brodovi, a kad je bio spušten, po njemu bi prolazio brzojureći vlak.
Dječak se rado igrao na mostu. Ovaj put most je bio podignut jer je ispod prolazio brod. Želeći ga bolje vidjeti, mali se nestaško popeo na vrh podignutog mosta.
No, u taj tren tati je stigla naredba da brzo mora spustiti most jer dolazi brzojureći vlak sa oko 500 putnika. Otac je u strahu i panici shvatio da više ne stigne spustiti dječaka prije prolaska vlaka. Odluka je trebala biti trenutna: spasiti sina i dopustiti da pogine 500 putnika ili žrtvovati sina, spustiti most i spasiti putnike vlaka.
Srce mu se paralo od boli - znao je da mora spustiti most i ubiti jedinog sina za život 500 ljudi.
Vlak je projurio spuštenim mostom, putnici su čitali novine, pili kavu, spavali..., a otac je viknuo:" LJUDI, ZNADETE LI ŠTO SAM UČINIO ZA VAS? UBIO SAM SVOG JEDINOG SINA, DA BI VI ŽIVJELI!!
Post je objavljen 12.08.2010. u 15:52 sati.