Jedna od mojih nepresušnih tema: online i kako djeluje na nas. Kako apsolutna sloboda, anonimnost, vlastita nedodirljivost utječe na naš nick i oflajn lik :-)).
Pokušat ću samo o onlineu. Kako se ponašamo kad nas nitko ne vidi, nije to zapravo smisao. Kaže se da je pristojno odgojena osoba ona koja i kad je sama u sobi stavi ruku ispred ustiju dok zijeva. Sama, ali se ponaša jednako kako se ponaša u društvu.
Što ima i te kakvog smisla, ako zaboravim rukom pokriti zijevajuću šupljinu kad sam sama, nakon nekog vremena, zaboravit ću i među ljudima. Navika. Naravno, pitanje je dokle trebamo ići. Ako me komarac upiknuo tamo gdje se leđa prestaju pristojno zvati, trebam li čak i doma, sama u domu svome, otići do npr. kupaonice kako bih noktima obračunala. Trebam li? Ili to mogu i pred kompom? Mogu li kopati surlu pred kompom? Ili da ipak odem do lavaboa? Gdje su granice?
Da, znam ovo su banalni primjeri. Ono što želim naglasiti jest razlika u ponašanju unutar svoja četiri zida, bez publike i vani, na javnom mjestu, okruženi drugim pripadnicima vrste.
Net je maknuo granice između privatnog prostora i javnog. Većina nas je doma za kompom, ali net je javno mjesto. Kako se ponašati? Jedini odgovor koji mi pada na pamet plavu jest: Onako kako se inače ponašamo. Da, ali ... Taj ali uvijek zafrkne stvar :-)).
1. Prva grupa: Onlajci koji su manje-više jednaki on i offline. O njima se nema puno reći. Ima ih svakakvih; glupih, pametnih, pristojnih, prostih, poput svih onih koje susrećemo offline.
2. Druga: Onlajnci kojima net služi kako bi izrazili jedan dio sebe, pišući priče, pjesme, slikajući, fotografirajući, kreativno se izraziti na više načina nego ih mogu nabrojati. Kakvi su offline, to ne možemo nikako ustanoviti. Ionako, ne znam koliko nam je to bitno, uživamo u njihovim djelima, ne u njima.
3. U treću bih kategoriju strpala sve ostale. Da, njih smatram problematičnima :-)). Podvrsta je puno: od onih koji privremeno stvore neki nick, namjeravajući njime nekaj postići. Pa oni kojima je jedini cilj ugušiti svaku smislenu raspravu, popularno prozvani trolovima. Ne da mi se zadržavati na trolovima, definirani su odavno, spamanje im je porok :-)). Onda idu oni koji su jednako online, a offline nekaj čist' druzgega :-)).
Planiram tipkati o dvije podgrupe trećih. Onih koji su jedno online, a potpuno drugo offline te onih koji su kao sasvim ok i online i offline, ali se svađaju redovito, često i žućno.
Podgrupa 3.1. Svi smo se ili susreli ili čuli za one koji su jako, jako neugodni online, a offline su bubice, mirni, tihi, povučeni. Onlajn vel'keeeeeeee faceeeeeee, oflajn ni glasa čuti. Moram priznati da ne vjerujem u tu njihovu bubičnost i divotu. Ta sva silna vrijeđanja, napade, agresivnost koju ispoljavaju na netu nam najdražem, morali su odnekuda izvući. Napomena: Tu ne govorim o pucanju filma, dobivanju frasa te sličnim, privremenim pojavama. Tu i tamo, svatko ne reagira onako kako inače reagira. Ali, i oflajn, tu i tamo eksplodiramo :-)).
Govorim o sustavnim napadima, vrijeđanjima, okupljanju klike oko sebe, napadima na drugu kliku ili na pojedinca. A začetnici takvog rata su oflajn, kako kažu, divne osobe. Jesu brus :-)). To pričajte nekom drugom :-)). Ne kažem da se takvi nekorektno ponašaju offline, ali onlajn je nešto izvukao iz njih. Nešto nelijepo. I koliko god bili slatki i krasni oflajn, ne fala, nije to za mene :-)).
Isto tako bih razlikovala kritičare od vrijeđala. Kritičare ili možda bolje rečeno spuštala. Oni koji kažu što misle. Ali, ne vrijeđaju. Ne napadaju, nisu agresivni, ne maltretiraju. Komentiraju i gotovo.
Dok vrijeđala napadaju. Ne drže se teme, nego osobe. Tj. osobe za koju misle da stoji (sjedi) iza određenog nicka. Tu se spominje privatni i poslovni život, familija, kućni ljubimci, izgled, naobrazba, inteligencija itd.
Trebam li uopće spomenuti da takvi, ako ih konfrontirate offline, neće ni zucnuti. To je ona već spomenuta razlika između nicka i osobe.
Ne želim raspravljati zašto je to tako. Je l' to poput one: Što trijezan misli, pijan govori; je l' to dosada koja navodi na tko zna kaj; je l' su li to kakvi gadni lijekovi :-)). Ne zanima me. Držim se dalje od njih i očekujem da mi jednako uzvrate :-)).
Ovo sve što sam opisala je, na jedan način, krajnji slučaj. Postoje i relativno ok osobe koje se na netu svađaju sve u šesnaest. Možda i sedamnaest :-)). Kaj s njima? Iliti koji je njima? Što navodi čist' pristojne nickove na bjesnilo, prepucavanja? Njih bih stavila u 3.2. podgrupu.
Možda neki od ovih spadaju pod 1. (kako li sam samo sistematična, za ne povjerovati :-)) ), ali po količini otipkanog i po svadljivosti, za mene su problematični. Posebno jer često uvuku sve žive i nežive u svoje svađe. One koje ih ne žele podržati, napadaju jednako kao i one koji im se suprotstave. Naporni i često neprepoznatljivi na prvu tipku :-)). Ovim dvjema grupama, po mom nestručnom mišljenju, zajedničko je to da traže saveznike, grupu. Što, po meni čini srž problema jer tako svoje bijesne gliste prošire više nego što bi uspjeli sami.
U Rimskom Senatu bilo je pravilo da svaki senator može o jednoj temi triput govoriti. Tri puta! Ne više. Pravilo kojeg se nastojim držati. Ako u raspravi ne kažem što mislim u tri posta, komentara, već kaj je, neću uspjeti ni u četvrtom. Ako nisam u tri pokušaja iznijela svoje mišljenje, svoj stav, znači da ili ne izražavam svoje misli dovoljno dobro ili me, nazovimo ih tako, suprotna strana ne želi ili ne može razumijeti. Četvrti pokušaj je besmislen.
Savršeno zvuči, zar ne :-)). Recimo da se tako ponašam veći dio vremena. Manji ... tja, ostavljam to Vašoj mašti :-)).
U online svađama je motiv presudan. Postoje teme o kojima ne raspravljam niti se svađam. To je tako i gotovo :-)). Ali, postoje i teme o kojima tipkam sa istomišljenicima. Isključivo s njima.
Primjeri: Maltretitranje djece, životinja i svih koji se ne mogu braniti niti odlučivati. Tu sam jako protiv. Nema rasprave. Jedino mogu vrijeđati one koji tako ne misle. Ili ih izbjegavati. Dok, o politici, tj. svojim političkim stavovima raspravljam isključivo sa istomišljenicima. Nema drugih ni trećih. Govorim ovdje o netu. Offline, tu i tamo, mi frend digne tlak. Naime, djedovi su nam bili na suprotnim stranama u pretprošlom ratu, vjerojatno i u pretpretprošlom, ali do njega nikako da stignemo :-)). No, sve naše polemike su benigne; svatko tupi svoje i ne odustaje ni pedlja :-)).
Ali, to mi je frend. Dvadesetgodišnji frend. Odavno smo prihvatili razlike, ponekad on meni ukaže na slijepu mrlju, ponekad ja njemu. Ne pada mi na kraj pameti da online pokušavam uvjeriti hrpu nickova u nekaj. U recimo, razumnost vlastitih stavova.
Možete to nazvati kukavičlukom. Ne zanima me. Ovo je javni prostor. Jednako tako, ulicom ne hodam obilježena svojim političkim stavom.
Nije politika jedino sporno u Hrvata od stoljeća sedmog. Nije ni na netu. Motiv za uključivanje u neku od svađa može biti i želja za prekidom iste. Ili ne baš prekidom, nego smanjivanjem tenzija do te mjere da neupleteni mogu boraviti na tom dijelu neta.
Onda se, narafski, takvi mirotvorci sami postave u žarište bitke. Ili možda ne? Par puta sam reagirala bijesno, bijesnim tekstom. Ne ovdje, ima još blogova u Lijepoj Našoj. I nijednom se nisam dovela na nišan. Ok, to je možda zato jer su mi tekstovi dugi, a svađalice nemaju dovoljno dugački attention spam (kak' se to kaže na hrvatskom?) da bi me uopće mogli čittai, a još manje shvatiti da pišem baš o njima :-)).
Ili se radi o tome da sam zauzela stav, ne pokazujem znakove da ću raspravljati o njemu i točka. Ne znam. Ali znam da vjerujem u potrebu neslaganja, neodobravanja onoga što se u tom trenutku događa na nekom urlu. Samo je pitanje kako to izvesti.
Ne znam, možda sam u krivu. Vjerujem da treba iznijeti svoj stav, ne optužujući ili ne uperujući prstima ni u koga. Otipkati što mislim, čvrsto stati iza toga. I ne uvlačiti se u svađe, prepucavanja. Napisala sam što mislim, kome se ne sviđa, ima gore desno X. Gotovo :-)).
Ako se netko pronašao među mojim tipkama, k'o prvo bih lijepo zamolila da izađe iz moje tipkovnice te ode u svoju :-)). Nego, ovo me sve podsjetilo na jedan bijesan tekst, prije nekoliko god. Lijepo sam izvrijeđala vrijeđača, da bi isti komentirajući složio se sa mnom, potpuno nesvjestan kako mu je tekst upućen i da je on sam, izazvao moju provalu bijesa :-)). Priznajem da sam u tom trenutku bila preveć bijesna i ne vidjeh smiješnu stranu :-)). Jedino kaj mogu zaključiti da nikakve koristi od mene ni od mog tipkaranja :-)).
Čvrsto sjedite :-)) ...
Ne prolazite :-)) ...
Dok bitovi laju :-)) ...
Post je objavljen 12.08.2010. u 00:01 sati.