Marketing
on the edge of a dream ...
Gle! Vjetar je jutros pomeo
nebesku avliju ...
photo by rU
Nebo se plavi.
Naše noge bose po vlatima trave broje kapi rose.
Čuj! Tamo gore, u plavetnilu, ševa pjeva pozdravljajući novi dan. Jutro je, a ljetni se dan pred nama pružio kao seoski put. Negdje, na rubu polja, srest ćemo i suncokret žut.
Znam! Ubrat ćeš pregršt različka i reći mi da plavi su kao moje oči na pragu ljetne noći. A ja ću ti šapnut: Ne čekajmo noć ... Obazrijet ćeš se lupeški i povest me među suncokrete, a za ću za tobom poć'. Poslije ćeš mi reći: Okrenuo mi se čitav svijet ... i za uho mi zataknut plavi cvijet.
Tada ćemo se, tragom jutra, zagrljeni u moj vrt vratit.
Gle! uzviknut ću.
U pazušcu bambusova lista
jutarnji rendesvous ...
Znam! na uho ćeš mi šapnut: Baš kao ti i ja ....
Eh, Ljubljeni, jesmo li to Ti i ja?
Ili samo odjeci ljeta
što odzvanjaju na rubu moga sna ...
Post je objavljen 11.08.2010. u 08:06 sati.