Pišem vam opet s poda.No ovaj put se tako i osjećam.Kao da sam na podu i ne mogu se ustati od poniženja.No o tome ću još pisati.
Prvo vam želim reći,da ako želite imati normalan život,nemojte piti energetska pića.Osobito ne "Burn".Svi ste sigurno čuli za njega..Danas sam ga po prvi put probala i jednostavno sam bila oduševljena,okusom,učinkom..Dalo mi je obećavajuću energiju..No trenutno se ne mogu sjetiti niti jedne normalne rečenice.Jedva sam pročitala neke postove i napisala komentare.iako je to samo energetsko piće,nema alkohola,doista mi razmišljanje teže ide od ruke...No znate što.Ja volim Burn :D Živio on,a i lijepa je limenka xD
No nisam o tome htjela pisati.Radi se o nečemu o čemu sam mnogo puta čitala,no nisam vjerovala.Oprostite mi,ne mogu se sjetiti riječi koja to opisuje (još Burn djeluje).Uglavnom svi mi imamo neki svoj stil,zar ne?Ili bar glumimo taj neki stil,kako bi dokazali da smo nešto..Iako zapravo nismo.Mene iskreno briga što drugi misle o meni i o mojem stilu,no ne bi se radi tuđeg mišljenja mijenjala,makar ne imala prijatelja.Naime danas me jedna osoba jako povrijedila,na način na koji sam gore spomenula,nisam vjerovala da toga ima..A ta osoba mi je trebala biti nešto najvažnije u životu,kao.Do malo prije sam bila sigurna da neću pisati o ovome,no pomislila sam si,zašto ne?
Dobro stala sam kod onog o stilovima.Nisam emo,iako nemam ništa protiv njih,nisam darker,iako mi ne smeta njihov stil.Ja sam samo cura koja ima svoj ja i sluša što joj se sviđa i oblači se kako ona misli da bi se trebala oblačiti.Slušam rock,metal,volim crno no zbog mojeg dragog oca se ne mogu tako oblačiti.No to je moj izbor.Uglavnom,neću više petljati.Danas sam prozvana sotonistom,darkerom,spremna prema putu u pakao.Eto kako se osjećam.Napokon kada mogu reći da imam svoj Ja,nešto me pregazi.Znam da se ne bi trebala tako osjećati,nije sve tako crno,bla,bla.No moje su hlače crne,moj lak za nokte je tamo ljubičast,gotovo crn i na mom mobitelu nema ni jedne vesele pjesmice.Strašno.Gorit ćeš u paklu Karla.Svi te se sramimo.Obuci roze čarapice i pjevaj "Party in the U.S.A."!I odmah ćeš vidjeti da će biti bolje,vjeruj nam.E pa neće! Neću pregaziti preko sebe,makar to i drugima naškodilo.
Ako mi se na mp4 vrti pjesma "The Kill" ne znači da se želim ubiti,ili ubiti nekog drugog.E pa dragi moj eto ti na!
Ovako je sve počelo,možda sam previše burno reagirala,no već to neko vrijeme skrivam u sebi.
-Ej,znaš što su "Marte"?Mislila sam..
-Naravno da znam..To su one odvratne čizmetine koje nose skinheadsi,darkeri i ostale budale.
-Ne,to su obične čizme koje se meni sviđaju,a nisam ništa od navedenog,ili ti drugačije misliš?
*tišina*
nisam mogla vjerovati.poživčanila sam,već su mi suze virile,no ovaj put sam odlučila ne zaplakati.
-Koji je tvoj problem?To su obične čizme! Na njima ne piše "ubit ću se"!Misliš li da sam darker?!
-Ne,nisam to rekao..
-Ali si htio.U ničime me ne podupireš,nije ti važno moje mišljenje,mogao bi bar glumiti,radi mene!
više nisam izdržala.otišla sam.
Poslije toga otišli smo Franu,u slijedećem ću postu pričati o tome.Kada smo se vraćali ponovila se ista stvar,samo poniženje još veće.
-Znaš li ti što su Marte?On očito ne zna.
-Jesu li to one vojničke čizmice?
*on se ubacuje u razgovor*
-Ne su čizme,koje ona sigurno neće dobiti.
do kuće smo se svađali.
U kući više nisam izdržala.
-Upravo me je nazvao SOTONISTICOM!
-Karla,nemoj tako..
-Ma znaš šta,neka si zabije te Matre u..
zalupila sam vratima.
iz sobe sam izašla kada sam odlučila pogledati "Teoriju velikog praska".
Nakon nekog vremena pojavio se on.
-Kako si?
nisam htjela odgovoriti iz protesta
-Ej,kako si mi?
-Rekla sam ti da me pustiš na miru,inače ću ti prizvati vraga.Znaš "Sotonistice" i to mogu..
*šutio je*
-Samo mi molim te objasni,zašto te proklete čizme imaju veze s darkerima,zašto ih ja nebi mogla imati?
-Nisam rekao da imaju veze s njima,ali da uzrokuju takve kao što su oni.
Dno,dna.Zatekla sam se kako buljim u njega otvorenih usta.
i sve to radi običnih čizmi.
*Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji*
A da?
Dragi moji blogeri.Za*ebi te sve.Dobro ne baš sve.No imajte svoje ja i ne dajte da vas netko pokopa.Imajte svoj stil i svoje mišljenje,no cijenite i tuđe.Ako vidite da netko ima svoj ja i nije ga briga što drugi misle o njemu,poduprite ga.
Žao mi je što postoje osobe koje misle da je crna majica dokaz ubojstva,tuge ili mržnje,a one šarene,dokaz žešće retardacije.Žao mi je što neki ne cijene svoje mišljenje,te onda gaze i tuđe.Žao mi je što moj otac misli da sam još uvijek njegova mala kćerkica koja voli rozu ima zelene zidove,te se oblači kako se oblače vesela dječica.No ja nisam više ta curica.Ne volim rozu,volim tamne boje,zidovi su mi žute boje,no gotovo da se i ne vide od silnih postera rock grupa,a oblačim se u sve samo ne u roze haljinice na točkice i kratke hlače na prugice.
Nemojte mi braniti oca,jer se zbog njega doista loše osjećam.Osjećam se kao da i jesam sotonistica.
Post je objavljen 11.08.2010. u 01:36 sati.